Sura Kaf — Ajet 18

Značenja riječi:

• "Jelfizu" (يَلْفِظُ) – izgovori, izusti.
• "Rakibun" (رَقِيبٌ) – čuvar koji motri i bilježi.
• "Atidun" (عَتِيدٌ) – prisutan, spreman, pripremljen.

Tumačenje ajeta:

Čovjek ne izgovori nijednu riječ, a da kod njega nije prisutan melek koji je zadužen da je zapiše i sačuva. Taj melek je uvijek uz njega, spreman da zabilježi svaku riječ koju izgovori – bilo dobru ili lošu. Ovaj ajet nas uči da nijedna riječ ne prođe nezapaženo, već da je sve zabilježeno kod Allaha, te da će čovjek biti odgovoran za ono što je govorio. To je podsjetnik na Allahovu sveobuhvatnu brigu i nadzor nad svakim našim postupkom i riječju, te na važnost čuvanja jezika od onoga što nije korisno ili je štetno.

Pouke iz ajeta:

• Svaka riječ koju izgovorimo bit će zabilježena i predstavljena na Sudnjem danu, stoga trebamo paziti što govorimo i truditi se da naše riječi budu lijepe, istinite i korisne.
• Ovaj ajet nas uči da je islam vjera odgovornosti i svijesti – vjera koja čovjeka podiže na nivo da i najmanji dio njegovog govora ima težinu i vrijednost pred Allahom.
• Spoznaja da nas meleki prate i bilježe naša djela treba da nas podstakne na stalno dobro, jer znamo da ništa nije skriveno od Allaha i da će svako dobro biti nagrađeno, a svako zlo kažnjeno.
• Ovo je poziv da jezik koristimo za ono što približava Allahu – poput zikra, učenja Kur'ana, lijepog govora i širenja dobra među ljudima – i da ga čuvamo od ogovaranja, laži, psovki i svake riječi koja donosi štetu.