Sura Er-Rahman — Ajet 25

Značenje riječi:

• آلَاء (alā'): Allahove blagodati, darovi i dobročinstva.
• تُكَذِّبَانِ (tukedhdhibān): poričete, smatrate lažnim, ne priznajete.

Tumačenje ajeta:

Nakon što je Allah spomenuo brojne blagodati koje je podario Svojim stvorenjima — od stvaranja nebesa i Zemlje, preko spuštanja kiše i uzgoja plodova, do stvaranja čovjeka i džina, te ukazivanja na more i plovidbu njime — On postavlja pitanje kojim ukorava i opominje: "Pa koju od blagodati Gospodara vašeg vas dvoje poričete?"

Ovo obraćanje upućeno je objema vrstama stvorenja — ljudima i džinima — jer su oboje obdareni razumom i oboje su dužni zahvaljivati Allahu na Njegovim nebrojenim darovima. Pitanje je retoričko i ima za cilj da probudi savjest i podsjeti na veličinu Allahovih dobrotvora, te da naglasi kako nijedna od tih blagodati ne može biti zanijekana ili osporena, jer su one očigledne i vidljive svakom ko ima zdrav razum.

Ponavljanje ovog ajeta u suri Er-Rahman (ukupno 31 put) ima posebnu snagu — ono je poput refrena koji podsjeća na neprekidnost Allahovih blagodati i na obavezu zahvalnosti. Svaki put kada se spomene neka blagodat, slijedi ovo pitanje kao opomena da se ta blagodat ne zaniječe, nego da se prizna i zahvali na njoj.

Pouke iz ajeta:

1. Obaveza zahvalnosti — Ajet nas uči da je svaka Allahova blagodat znak Njegove milosti prema nama, te da smo dužni na njoj zahvaljivati, a ne poricati je ili je uzimati zdravo za gotovo.
2. Jednakost ljudi i džina pred Allahom — Obraćanje objema skupinama pokazuje da su i ljudi i džini stvorenja koja su dužna pokoravati se Allahu i biti Mu zahvalna, te da će obje skupine biti pitane za svoja djela.
3. Prepoznavanje blagodati — Ajet nas podstiče da razmišljamo o blagodatima koje nas okružuju — od onih najvećih poput stvaranja i života, do onih svakodnevnih poput hrane, vode, zraka i sigurnosti — kako bismo ih prepoznali i znali cijeniti.
4. Ljepota Allahovog poziva — Način na koji Allah postavlja pitanje nije prijeteći, nego je pun milosti i blagosti. On nas ne grdi oštro, nego nas pita na način koji budi u nama osjećaj stida i želju da priznamo Njegove blagodati.
5. Priznanje nemoći poricanja — Kada čovjek razmisli o svemu što mu je Allah dao, shvati da ne postoji nijedna blagodat koju bi mogao poreći, te mu to prirodno otvara vrata pokornosti i ljubavi prema Gospodaru.