Sura El-Džumu'a — Ajet 4

Značenje riječi:

• Fadl – dobrota, blagodat, počast i odlikovanje koje Allah podaruje kome želi.
• Zul-fadlil-azim – Posjednik neizmjernog dobročinstva i obilne darežljivosti.

Tumačenje ajeta:

Ono što je spomenuto u prethodnim ajetima – a to je da je Allah poslao Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, iz reda Arapa, nepismenih ljudi, da im uči Njegove ajete, čisti ih od grijeha i poučava ih Knjizi i mudrosti, iako su prije toga bili u očitoj zabludi – to je upravo Allahova blagodat koju On daruje kome želi od Svojih robova. To nije nešto što je neko zaslužio svojim trudom ili položajem, nego je to čista Allahova milost i odabir. On, dželle šanuhu, bira za Svoju poslanicu i za najveće počasti koga On hoće, u skladu sa Svojom mudrošću i znanjem.

Zatim ajet naglašava da je Allah – sam po Sebi – Posjednik ogromnog dobročinstva i obilne darežljivosti. Njegova blagodat nije ograničena niti je oskudna; On je Taj koji daje bez računa i bez ikakve potrebe, i Njegovo darivanje obuhvata sve što postoji. Od najvećih Njegovih blagodati je upravo slanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, svim ljudima – Arapima i nearapima – do Sudnjeg dana, čime je učinio ovu zajednicu najboljom zajednicom koja je ikada izvedena ljudima.

Pouke iz ajeta:

1. Poslanstvo i odabir Allahovih poslanika je čista Allahova blagodat koju On daje kome želi – to nas uči poniznosti i zahvalnosti na vjeri koju smo primili.
2. Allahova darežljivost je neizmjerna i neiscrpna – On daje bez granica, pa se vjernik nikada ne treba osjećati uskraćenim ili očajnim, već treba tražiti od Njega i nadati se Njegovoj milosti.
3. Slanje Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, svim ljudima je najveći dokaz Allahove ljubavi prema čovječanstvu – to nas obavezuje da cijenimo ovu blagodat i da je prenosimo drugima.
4. Kada vjernik spozna da je sve dobro od Allaha, njegovo srce se ispunjava ljubavlju prema Gospodaru i željom da Mu bude zahvalan – a to je suština ibadeta i sreće u oba svijeta.