Sura El-Alak — Ajet 11

Značenje riječi:

• الْهُدَى: Uputa, ispravan put, spoznaja istine i slijeđenje onoga što je ispravno.

Tumačenje ajeta:

U ovom ajetu, Uzvišeni Allah obraća se Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pitanjem koje sadrži opomenu i ukor onome ko je sprečavao vjernika u namazu. Riječ je o Ebu Džehlu, koji je zabranjivao Allahovom Poslaniku da klanja. Allah, dželle šanuhu, pita: "Šta misliš, ako je onaj kome se zabranjuje namaz – a to je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem – na jasnoj uputi i ispravnom putu, zar je onda ispravno da mu se zabranjuje namaz i da se on odvraća od toga?"

Ajet ukazuje na kontradikciju u postupku onoga koji zabranjuje dobro: ako je onaj kome se zabranjuje na Uputi, onda je zabranjivanje očigledna zabluda i nepravda. Ovim pitanjem Allah želi probuditi savjest i razum onih koji slušaju, te im pokazati ružnoću postupka Ebu Džehla i njemu sličnih koji su odvraćali ljude od puta Allahovog.

Pouke iz ajeta:

• Vrijednost upute i ispravnog puta je neprocjenjiva, te niko nema pravo spriječiti drugoga da slijedi istinu i klanja Gospodaru svome.
• Zabranjivanje dobra i odvraćanje od namaza je od najvećih grijeha, posebno kada je onaj kome se zabranjuje na jasnoj uputi.
• Ajet nas uči da trebamo ispitivati stvari i ne donositi sudove na osnovu strasti i pristrasnosti, već na osnovu istine i upute.
• Ustrajnost Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u namazu uprkos zabranama, primjer je čvrstine u vjeri i predanosti Allahu, što je uzor svakom muslimanu.
• Ovo pitanje u ajetu je poziv na razmišljanje i buđenje savjesti, što pokazuje da islam cijeni razum i logiku u dokazivanju istine.