Sura El-Hidžr — Ajet 2

Značenja riječi:

• Rubbemâ – često, ponekad, u mnogim prilikama; ovdje označava sigurno i neminovno dešavanje.
• Jeveddu – željet će, priželjkivat će, teško će uzdisati u želji.
• Ellezi keferû – oni koji su bili nevjernici, poricali su Istinu.
• Lev kânû muslimîn – da su bili muslimani, da su bili predani Allahu.

Tumačenje ajeta:

Ovaj ajet nas obavještava o jednom teškom prizoru koji će se desiti na Sudnjem danu. Oni koji su u životu na dunjaluku poricali Allahovu vjeru i Njegove poslanike, poželjet će – ali prekasno – da su bili muslimani. Ta želja će ih obuzeti u trenutku kada im bude potpuno jasna istina koju su poricali, kada vide da su muslimani ušli u Džennet, a da oni zaslužuju Vatru zbog svog nevjerstva i tvrdoglavosti.

Ta čežnja će biti posebno bolna kada vide vjernike koji su činili grijehe, ali su umrli kao muslimani – pa će ih Allahova milost izbaviti iz Vatre. Tada će nevjernici shvatiti koliko je velika vrijednost imana i predanosti Allahu, i koliko su oni izgubili svojom zabludom. Ali ta spoznaja i žaljenje neće im koristiti, jer će im biti prekasno.

Ovaj ajet je upozorenje nevjernicima još na dunjaluku, dok im je prilika data, da se ne zavaravaju svojim stanjem i da ne čekaju taj strašni trenutak kajanja koji neće biti prihvaćen.

Pouke iz ajeta:

• Vrijednost islama i predanosti Allahu se ne može porediti ni sa čim na ovom svijetu – to je najveća sreća koju čovjek može postići.
• Nevjernici će na Sudnjem danu osjetiti gorčinu kajanja i žaljenja, ali im to neće pomoći – zato je mudro da se čovjek vrati Allahu još na dunjaluku, dok su vrata pokajanja otvorena.
• Ovaj ajet nas uči da je iman – vjera – jedino što spašava čovjeka, i da su svi ljudski napori, bogatstvo i položaji bezvrijedni ako čovjek nije vjernik.
• Musliman treba da bude zahvalan Allahu na blagodati islama i da ne gubi nadu u Allahovu milost, jer će i oni koji su griješili, ali umrli kao vjernici, biti spašeni Allahovom milošću.