Sura Merjem — Ajet 60

Značenje riječi:

• Tâbe (تاب): pokajanje, povratak Allahu i ostavljanje grijeha.
• Âmene (وآمن): vjerovanje srcem i potvrđivanje jezikom.
• Amile salihan (وعمل صالحاً): činjenje dobrih djela, ispunjavanje vjerskih obaveza.
• Lâ yuzlemûne (لا يُظلمون): neće im biti umanjeno ništa od nagrade, neće im se učiniti nepravda.

Tumačenje ajeta:

Nakon što je prethodni ajet spomenuo one koji su napustili namaz i slijedili strasti, pa će biti u zabludi i propasti, ovaj ajet donosi izuzetak – milost i nadu. Allah, džellešanuhu, kaže da će oni koji se pokaju od svojih grijeha i propusta, koji iskreno povjeruju u Allaha i Njegovog poslanika, i koji svoja dobra djela potvrde djelima – čineći ono što im je naređeno i ostavljajući ono što im je zabranjeno – ući u Džennet. Njihovo pokajanje će biti primljeno, a njihova dobra djela neće biti umanjena ni za koliko, ma koliko bila mala. Allah im neće učiniti nikakvu nepravdu, već će im u potpunosti dati nagradu za njihova djela.

Ovaj ajet je dokaz da Allahova milost obuhvata sve, i da pokajanje briše prethodne grijehe, te da niko ne treba da očajava u Allahovoj milosti, ma koliko njegovi grijesi bili veliki.

Pouke iz ajeta:

1. Vrata pokajanja su otvorena – ma koliko čovjek skrenuo s pravog puta, povratak Allahu je uvijek moguć i On prima pokajanje onih koji se iskreno vrate.
2. Pokajanje mora biti iskreno i potpuno – ono se ne sastoji samo u riječima, već u vjerovanju srcem i potvrđivanju kroz dobra djela.
3. Vjera i dobra djela su nerazdvojni – pravo vjerovanje uvijek se odražava na djela čovjeka.
4. Allah ne čini nepravdu nikome – On je pravedan i ne umanjuje nagradu nijednom čovjeku, pa ni onome koji je činio grijehe prije pokajanja.
5. Nada u Allahovu milost – ovaj ajet ulijeva nadu svakom grešniku da se može vratiti Allahu i postići spas, što je suština islamske vjere koja poziva na optimizam i ne dozvoljava očajanje.