Sura En-Neml — Ajet 14

Značenje riječi:

• Vejehedū bihā – Poricali su ih, odnosno odbijali da priznaju da su od Allaha.
• Vesteykenethā enfusuhum – A njihove duše su bile potpuno uvjerene u njihovu istinitost.
• Zulmen ve uluvven – Iz zuluma (nepravde) i oholosti, odnosno iz tiranije i uzvisivanja nad istinom.

Tumačenje ajeta:

Kada su Musaovi znaci došli faraonu i njegovom narodu – jasni, vidljivi i nedvosmisleni – oni su ih porekli svojim jezicima i odbili da priznaju da su od Allaha, iako su u svojim srcima bili potpuno sigurni da su istiniti i da dolaze od Gospodara svjetova. Njihovo poricanje nije proizašlo iz neznanja ili sumnje, već iz nepravde koju su nosili u sebi i oholosti koja im nije dozvoljavala da priznaju istinu i pokore joj se. Oni su se uzvisili nad istinom i odbili da budu pokorni robovi, te su nastavili svojim putem tlačenja i kvarenja na Zemlji.

Zatim Uzvišeni Allah upućuje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da pogleda i razmisli o tome kakav je bio kraj onih koji su činili nered i fesad na Zemlji – onih koji su poricali Allahove znake i pozivali na neistinu. Njihov kraj je bio uništenje i propast: Allah ih je potopio u moru i tako ih sve uništio, te od njih nije ostao niko ko bi pomogao ili se spasio. U tome je pouka za svakoga ko razmišlja i pouku prima.

Pouke iz ajeta:

1. Znakovi Allahove moći mogu biti potpuno jasni i očigledni, a ipak ih čovjek može poreći – ne zbog neznanja, već zbog oholosti i nepravde u srcu. To nas uči da je najveća prepreka istini upravo oholost i uobraženost.
2. Uvjerenje srca u istinu nije dovoljno ako jezik to ne prizna i ako se čovjek ne pokori Allahu. Ono što je vrijedno kod Allaha jeste istinska vjera koja se pokazuje djelima i pokornošću.
3. Oholost je osobina koja vodi u propast. Onaj ko se uzvisi nad istinom i odbije da je prihvati, njegov kraj je isti kao i kraj faraona i njegovog naroda – uništenje i nestanak.
4. Allahova kazna za one koji čine fesad na Zemlji je sigurna, ma koliko dugo trajali i ma koliko se činili moćnima. To je utjeha za vjernike i upozorenje za nepravedne.
5. Ovaj ajet je i opomena svim ljudima da ne budu poput faraona koji je vidio istinu, ali ju je odbio zbog svog položaja i moći. Veličina čovjeka nije u njegovom položaju, već u njegovoj poniznosti pred Istinom.