Sura Fatir — Ajet 42

Značenja riječi:

• Džehde ejmanihim – najjačim i najodlučnijim zakletvama.
• Nudžuran – udaljavanje, bježanje od istine i odbojnost prema njoj.

Tumačenje ajeta:

Kurejšijski nevjernici su se zaklinjali Allahom najtežim i najodlučnijim zakletvama: "Ako nam dođe upozoritelj (poslanik) koji će nas upozoriti na Allahovu kaznu, mi ćemo biti na Pravom putu i slijedit ćemo istinu više nego bilo koji od prethodnih naroda – poput jevreja i kršćana – koji su također imali poslanike." Međutim, kada im je došao poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kao upozoritelj od Gospodara svjetova, njegov dolazak nije im povećao ništa osim udaljavanja od istine i još većeg bježanja od nje. Nisu ispunili ono što su obećali u svojim zakletvama, niti su slijedili ono što su tvrdili da će slijediti – naprotiv, okrenuli su se od vjerovjesnika i još više se udaljili od upute.

Pouke iz ajeta:

• Čovjek može davati najsvečanije zakletve i obećanja, ali ako njegovo srce nije iskreno i ako nema odlučnosti da slijedi istinu, obećanja ostaju prazne riječi bez vrijednosti.
• Dolazak poslanika i objave je milost od Allaha, ali ta milost koristi samo onima koji su iskreni i spremni da prihvate istinu; oni koji su tvrdoglavi i oholi, odbijajući je, samo povećavaju svoju zabludu.
• Obećanje koje čovjek daje Allahu je obaveza koju treba ispuniti, a kršenje takvog obećanja je znak licemjerja i slabog imana.
• Kada čovjek izgovori riječi istine, a zatim postupi suprotno, to je dokaz da njegovo srce nije čvrsto vezano za ono što je izgovorio – zato je važno da naša djela budu u skladu s našim riječima.
• Ovaj ajet nas uči da je najveća sreća i uspjeh u tome da čovjek prihvati Allahovu uputu kada mu dođe, i da ne bude poput onih koji su se hvalili da će biti najbolji sljedbenici, a onda su odbacili ono što im je došlo.