Sura Fussilet — Ajet 49

Značenje riječi:

• لَا يَسْأَمُ – ne dosađuje se, ne umara se.
• دُعَاءِ الْخَيْرِ – traženje dobra, poput zdravlja, imetka i potomstva.
• مَسَّهُ الشَّرُّ – kada ga pogodi nevolja, poput siromaštva ili bolesti.
• يَئُوسٌ – onaj koji gubi nadu u Allahovu milost.
• قَنُوطٌ – onaj koji potpuno presječe nadu u Allahovu milost i očajava.

Tumačenje ajeta:

Čovjek je po svojoj prirodi sklon tome da neprestano traži dobro i blagodati od svoga Gospodara – ne umara se od traženja zdravlja, imetka, poroda i ostalih svjetovnih dobara. Međutim, kada ga pogodi nevolja – bilo da je to siromaštvo, bolest ili neka druga tegoba – on gubi nadu i očajava, misleći da mu nema spasa. On postaje malodušan i prestaje vjerovati da će Allahova milost ponovo doći. To je osobina nevjernika i onih koji ne poznaju svoga Gospodara, jer vjernik koji je svjestan Allahove moći i milosti ne gubi nadu ni u najtežim trenucima.

Pouke iz ajeta:

• Čovjek je po prirodi slab i sklon zaboravu – kada je u blagostanju, neprestano traži još više, a kada ga pogodi nevolja, lako gubi nadu. Zato je vjera i pouzdanje u Allaha lijek za tu slabost.
• Vjernik se ne smije prepustiti očaju, jer očaj je znak slabog vjerovanja u Allahovu milost i moć.
• Ovaj ajet nas uči da trebamo biti zahvalni na blagodatima dok ih imamo, a strpljivi i puni nade kada nas pogodi nevolja, znajući da Allah ne napušta one koji Mu se obraćaju.
• Islam poziva čovjeka da u svakom stanju – i u radosti i u tuzi – ostane povezan sa svojim Gospodarom, jer samo On može promijeniti stanje čovjeka.