Sura Ez-Zuhruf — Ajet 53

Značenje riječi:

• Eswiretun (أَسْوِرَةٌ): množina od "sivar" (سِوَار), a to je narukvica koja se stavlja na ruku. U ovom kontekstu označava zlatne narukvice koje su, prema običaju drevnih naroda, služile kao znak počasti i priznanja za one koji su postavljani na visoke položaje.
• Mukterinîne (مُقْتَرِنِينَ): oni koji dolaze jedan za drugim, u nizu, povezani jedni s drugima.

Tumačenje ajeta:

Nakon što je faraon odbacio Musaa, a.s., i njegov poziv, on je pokušao pronaći izgovore i načine da ospori njegovo poslanstvo, obraćajući se svom narodu riječima: "Zašto mu, ako je zaista poslanik Gospodara svjetova, nisu stavljene zlatne narukvice kao znak počasti i priznanja njegovog položaja? I zašto s njim nisu došli meleki u nizu, jedan za drugim, da posvjedoče istinitost njegovog poslanstva?"

Ove riječi odražavaju faraonovu oholost i njegovo površno shvatanje poslanstva, jer je smatrao da poslanik mora dolaziti sa materijalnim znakovima moći i pratnjom koja će ga uzvisiti u očima ljudi. Međutim, Allah, dž.š., šalje poslanike sa znakovima koji odgovaraju vremenu i narodu kojem su poslani, a Musa, a.s., je došao sa jasnim znakovima i čudima koja su bila jača od bilo kakvih materijalnih ukrasa.

Pouke iz ajeta:

1. Vrijednost poslanika se ne mjeri materijalnim stvarima – Istinitost poslanika se ne dokazuje zlatom i ukrasima, već jasnim znakovima, mudrošću i istinitošću njihovog poziva. Ovo nas uči da pravu vrijednost čovjeka ne određuju njegov imetak ili izgled, već njegova vjera, znanje i moral.
2. Odbacivanje istine zbog oholosti – Faraonov stav pokazuje kako oholost i uobraženost mogu spriječiti čovjeka da prihvati istinu, čak i kada su dokazi jasni. Ovo je upozorenje svima nama da ne budemo zarobljenici svog ponosa i da budemo otvoreni za istinu, ma odakle dolazila.
3. Allahova mudrost u odabiru poslanika – Allah, dž.š., ne bira poslanike prema ljudskim mjerilima, već prema Svojoj mudrosti. On šalje poslanike sa onim što je najprikladnije za njihov narod i vrijeme, a to je dokaz Njegove savršene mudrosti i znanja.
4. Ljudska ograničenost u shvatanju božanskih stvari – Čovjek često prosuđuje stvari prema svojim ograničenim kriterijumima, ne shvatajući da Allahovi postupci imaju dublji smisao koji prevazilazi ljudsko poimanje. Ovo nas uči poniznosti pred Allahom i prihvatanju Njegove odluke sa zadovoljstvom.