Sura Kaf — Ajet 14

Značenja riječi:

• Ejketa – gusto, skupljeno drveće; misli se na šuajbov narod koji je živio u blizini takvog drveća.
• Tubba' – jedan od jemenskih vladara iz naroda Himjer; njegov narod se naziva po njemu.
• Vejd – prijetnja kaznom koju je Allah obećao nevjernicima.

Tumačenje ajeta:

Nakon što je spomenuo ranije narode koji su poricali poslanike, Allah nastavlja nabrajati one koji su također bili nevjernici. Među njima su i stanovnici Ejke – šuajbov narod, koji su živjeli u gusto zasađenom području s drvećem, te narod Tubba'a, vladara iz Jemena koji je vladao Himjerima. Svi ti narodi su poricali poslanike koje im je Allah slao, baš kao što to čine i Kurejšije. Zbog tog poricanja, na njih se obistinila Allahova prijetnja kaznom koju im je obećao, i zadesila ih je propast koju su zaslužili svojim nevjerstvom. Spominjanje naroda Tubba'a posebno ukazuje na to da je i taj narod, uprkos moći i snazi koju je posjedovao, bio kažnjen kada je odbio vjerovati u Allahove poslanike.

Pouke iz ajeta:

• Poricanje poslanika je težak grijeh koji dovodi do Allahove kazne, bez obzira na snagu i moć naroda.
• Kazna kojom Allah prijeti nevjernicima je istinita i sigurno će se obistiniti.
• Ovaj ajet donosi utjehu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i vjernicima, jer pokazuje da su i raniji narodi poricali poslanike, pa je Allah uništio njih, a pomogao Svoje vjerovjesnike.
• Ponos i moć ne spašavaju od Allahove kazne; samo vjerovanje i pokornost Njemu donose spas.
• Uzvišeni Allah spominje Tubba'a posebno, a ne njegov narod s prezirom, jer je Tubba' bio vjernik koji je vjerovao u svog poslanika, dok je njegov narod ostao u nevjerstvu – što ukazuje na važnost ličnog vjerovanja i ispravnog stava pojedinca.