Sura El-Kamer — Ajet 43

Značenje riječi:

• E-Zubur (الزُّبُر): Knjige objavljene poslanicima, odnosno nebeski spisi.
• Bera'a (بَرَاءَة): Sigurnost, zaštita, oslobođenost od kazne.

Tumačenje ajeta:

Allah, Uzvišeni, obraća se nevjernicima Kurejša pitanjem koje sadrži prijekor i opomenu: "Jesu li vaši nevjernici, o Kurejši, bolji i moćniji od onih naroda koji su prije vas poslani i koji su također poricali poslanike?" Misli se na narod Nuhov, Ad, Semud, Lutov narod, faraona i njegove sljedbenike – sve one koji su uništeni zbog svog poricanja i tvrdoglavosti. Oni su bili jači, brojniji i moćniji od Kurejša, pa ipak ih Allahova kazna nije mimoišla. Ako su ti narodi uništeni uprkos svojoj snazi, kako onda Kurejši, koji su slabiji od njih, mogu misliti da će izbjeći kaznu?

Zatim dolazi drugo pitanje koje također nosi značenje poricanja: "Ili vi imate u nebeskim knjigama, objavljenim poslanicima, pismenu garanciju i oslobođenje od kazne?" To je naravno nemoguće, jer nijedna nebeska knjiga nije donijela vijest da će Kurejši biti pošteđeni kazne ako ostanu na nevjerstvu. Naprotiv, sve knjige upozoravaju nevjernike na posljedice njihovog poricanja.

Dakle, smisao ajeta je: Kurejši nisu ni bolji ni zaštićeniji od prethodnih naroda koji su uništeni, niti imaju ikakav dokument iz nebeskih knjiga koji ih oslobađa od Allahove kazne. Stoga ih čeka ista sudbina ako ne povjeruju.

Pouke iz ajeta:

1. Allahova kazna ne pogađa samo slabe i nemoćne narode, već i one koji su bili najjači i najmoćniji, kada poriču istinu. To je opomena svima koji se oslanjaju na svoju snagu i moć umjesto na vjeru u Allaha.
2. Niko nema poseban imunitet od Allahove kazne, ma ko bio. Nebeske knjige ne daju nikome privilegiju na osnovu porijekla ili plemena, već na osnovu vjerovanja i dobrih djela.
3. Ovi ajeti pozivaju čovjeka na razmišljanje o sudbinama prošlih naroda, jer je to jedan od najvećih pouka za one koji dolaze poslije njih.
4. Kur'an stalno ponavlja opomene kako bi ljudi odustali od tvrdoglavosti i oholosti, i kako bi se vratili Allahu prije nego što bude kasno.
5. Uzvišeni Allah je pravedan u svom postupanju prema narodima – niko nije kažnjen bez razloga, niti je neko pošteđen bez razloga. Kazna dolazi kao posljedica poricanja istine, a spas dolazi kao posljedica vjerovanja i pokornosti.