Sura El-Vaki'a — Ajet 39

Značenje riječi:

• ثُلَّةٌ – velika skupina, mnoštvo ljudi.
• مِنَ الْأَوَّلِينَ – od ranijih naroda, odnosno od ummeta prijašnjih vjerovjesnika.

Tumačenje ajeta:

Uzvišeni Allah, govoreći o onima koji će biti bliski Allahu i koji će uživati u džennetskim blagodatima, kaže da su oni velika skupina od ranijih naroda – odnosno od ummeta prijašnjih vjerovjesnika, poput naroda Nuha, Ibrahima, Muse i drugih poslanika, koji su vjerovali i bili predani Allahu. Ova skupina je brojna i časna, jer su oni koji su slijedili vjeru od samih početaka ljudske historije, te su svojim iskrenim vjerovanjem i dobrim djelima zaslužili najveću čast i blizinu Allahovu.

Ovaj ajet dolazi u kontekstu opisa onih koji će biti u "prethodnici" – oni koji su najbrži u dobru i koji su najbliži Allahu. Oni su podijeljeni u dvije skupine: jedna od ranijih naroda, a druga od kasnijih – od ummeta Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. To ukazuje na to da je ova zajednica (ummet Muhammedov) također počašćena time da među njima bude mnogo onih koji će dostići najviše stepene dženneta.

Pouke iz ajeta:

1. Vrijednost prethodnih naroda – Ovaj ajet nas podsjeća da je vjera jedna, te da su svi vjerovjesnici pozivali istom cilju – iskrenom vjerovanju u Allaha i dobrim djelima. Oni koji su odgovorili tom pozivu, bili su počašćeni najvećom nagradom.
2. Nada i ohrabrenje za ovaj ummet – Iako se govori o ranijim narodima, u nastavku se spominje i skupina od kasnijih, što znači da i pripadnici ovog ummeta imaju priliku dostići najviše stepene dženneta, ako budu iskreni u vjerovanju i djelima.
3. Važnost predanosti i iskrenosti – Blizina Allahu ne postiže se samo imenom ili pripadnošću, već iskrenim vjerovanjem, dobrim djelima i predanošću koja je krasila vjernike prijašnjih naroda.
4. Rahmet Allahov je širok – Allahova milost obuhvata sve one koji Mu se iskreno obrate, bez obzira na vrijeme i mjesto u kojem žive, što je najveća utjeha i nada za svakog vjernika.