Sura El-Kijama — Ajet 2

Značenje riječi:

• Nefs-i levvâme (النَّفْسِ اللَّوَّامَةِ): duša koja stalno prekorijeva i koristi samu sebe; to je vjernikova duša koja osjeća grižnju savjesti zbog propusta u dobrim djelima i počinjenih grešaka, te se neprestano vraća Allahu.

Tumačenje ajeta:

Uzvišeni Allah zaklinje se Svojim veličanstvom i moći, a zakletva Njegova ukazuje na veličinu onoga čime se zaklinje. On se zaklinje dušom koja prekorijeva samu sebe – to je duša vjernika koji je svjestan svojih nedostataka, koji se kaje za grijehe i propuste, i koji neprestano teži popravljanju svog stanja. Ova zakletva dolazi kao potvrda da će ljudi sigurno biti proživljeni i da će polagati račun za svoja djela.

Ova duša koja prekorijeva sebe znak je žive vjere i budne savjesti. Ona nije zadovoljna svojim stanjem, već stalno traži način da bude bolja, da više čini dobra, a manje griješi. To je suprotno duši koja je utonula u nemar i slijedi svoje strasti bez razmišljanja o posljedicama.

Zaklinjanje Allahovo ovom dušom ukazuje na njenu vrijednost i visok položaj, jer ona je dokaz istinske vjere i znak da čovjek nije izgubio osjećaj za dobro i zlo. Ona je pokazatelj da u čovjeku još uvijek postoji ono čisto i dobro što ga vodi ka Allahu.

Pouke iz ajeta:

1. Vjernik treba stalno preispitivati svoje postupke i truditi se da bude bolji, jer ta svijest o vlastitim manama znak je žive vjere.
2. Grižnja savjesti nakon grijeha je Allahova milost prema čovjeku – ona ga vraća na pravi put i čuva od potpunog pada u grijeh.
3. Islam podstiče na stalno samousavršavanje i ne dozvoljava čovjeku da bude zadovoljan svojim trenutnim stanjem ako može biti bolji.
4. Svijest o polaganju računa pred Allahom čini vjernika budnim i odgovornim u svakom trenutku njegovog života.
5. Ova osobina – prekorijevanje samog sebe – je blagoslov koji Allah daje onima koje voli, jer ih vodi ka stalnom napretku u vjeri i moralu.