Sura En-Nazi'at — Ajet 17

Značenje riječi:

• طَغَى (tagea): prešao je granicu u nepravdi, oholosti i nevjerstvu; prevazišao svaku mjeru u zlu.

Tumačenje ajeta:

Kada je Allah, dželle šanuhu, pozvao Musaa, alejhis-selam, u blagoslovljenoj i čistoj dolini Tuva, uputio mu je naredbu: "Idi faraonu!" Zatim je objasnio razlog ovog upućivanja: "On je, doista, prešao svaku granicu" – u tlačenju, oholosti i nevjerstvu. Faraon je sebe uzdigao do te mjere da je tvrdio da je bog, tlačio je sinove Israilove, ubijao njihove sinove, a ostavljao njihove kćeri u životu, i činio je sve vrste nepravde i zla na zemlji. Zbog toga ga je Allah poslao Musaa, alejhis-selam, da ga pozove na vjeru, da ga uputi na put čistoće i pokajanja, i da mu prenese riječ istine: "Hoćeš li da se očistiš od mana i ukrasiš vjerom, pa da te uputim poslušnosti tvoga Gospodara, pa da Ga se bojiš i bogobojaznošću da živiš?"

Pouke iz ajeta:

• Veličina Allahove milosti prema Njegovim stvorenjima: On nije uništio faraona odmah uprkos njegovoj oholosti, već mu je poslao poslanika s pozivom na ispravan put – što pokazuje da je Allahova milost obuhvatila i najveće grešnike, pružajući im priliku za pokajanje.
• Važnost pozivanja u vjeru (da'va) čak i prema najtvrdokornijim nevjernicima – vjerovjesnik ne bira svoje sagovornike prema njihovom stanju, već prenosi Allahovu poruku svima.
• Poziv u vjeru treba biti mudar i blag, jer Musa, alejhis-selam, nije dobio naredbu da faraona odmah kazni, već da ga pozove riječju i da mu ukaže na put čistoće i bogobojaznosti.
• Oholost i tlačenje su među najtežim grijesima koji zaslužuju Allahovu kaznu, a spomen faraonove sudbine u Kur'anu je opomena svima koji se uzdignu nad Allahovim stvorenjima.
• Ovaj ajet nas uči da je svaki čovjek, ma koliko bio zabludio, pozvan na povratak Allahu – vrata pokajanja su otvorena sve dok se duša ne izdahne.