Sura Ed-Duha — Ajet 2

Značenja riječi:

• sadžā (سَجَىٰ): znači smirio se, utihnuo, nastala je tišina i tama; noć je prekrila svojom tamom i ljudi su se smirili od kretanja i djelovanja.

Tumačenje ajeta:

Uzvišeni Allah zaklinje se noći kada se smiri i utihne, kada nastupi potpuni mrak i ljudi prestanu s kretanjem i poslovima. Ovo je druga zakletva u ovoj suri, nakon zakletve jutarnjim svjetlom (duha), a dolazi kao kontrast – nakon svjetla i vedrine dana, dolazi noć sa svojom tamom i tišinom. Allah se može zaklinjati čime god hoće od Svojih stvorenja, ali stvorenju nije dozvoljeno da se zaklinje nekim drugim osim svojim Stvoriteljem, jer je zaklinjanje nekim drugim osim Allahom oblik širka (mnogoboštva).

Ova zakletva noći i njenom smirivanju dolazi kao uvod u ono što slijedi u narednim ajetima – utjehu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da ga Gospodar njegov nije napustio niti ga je zamrzio, iako je objava neko vrijeme izostala. Baš kao što se tama noći ne može usporediti sa svjetlom dana, tako ni ovo zatišje u objavi nije znak napuštenosti, nego je dio Allahove mudrosti.

Pouke iz ajeta:

1. Allahova moć u smjenjivanju dana i noći – noć sa svojom tamom i smirenjem znak je Allahove moći i mudrosti, jer On je Taj koji je stvorio noć za odmor i smirenje, a dan za kretanje i rad.
2. Lijepi ophođenje prema Poslaniku – ovaj ajet je dio Allahove utjehe Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i pokazatelj da je zatišje u objavi bila samo kratka pauza, a ne znak nezadovoljstva.
3. Uzvišenost Allahovog položaja – samo se Allah može zaklinjati Svojim stvorenjima, a mi se smijemo zaklinjati jedino Njime, što nas uči iskrenom tevhidu (jedinstvu) i čistoj vjeri.
4. Nada i optimizam – baš kao što nakon mraka noći dolazi svjetlost dana, tako i nakon svake teškoće dolazi olakšanje, što vjerniku ulijeva nadu i strpljenje u nevoljama.