Sura Hud — Ajet 97

Značenje riječi:

• Mel'e (ملأ): ugledni ljudi, prvaci i velikani naroda, odnosno elita i vođe koji slijede vladara.
• Rešid (رشيد): ispravan, pravedan, onaj koji vodi ka istini i dobroti.

Tumačenje ajeta:

Nakon što je Allah poslao Musaa, alejhis-selam, sa jasnim znakovima i dokazima, uputio ga je da ode faraonu i njegovim uglednicima – prvacima njegovog naroda. Faraon je, međutim, odbio istinu i naredio svojim ljudima da ga slijede u nevjerovanju i poricanju Musaovog poslanstva. Oni su poslušali njegovu naredbu i slijedili ga, iako je njegova naredba bila pogubna i lišena svake ispravnosti.

U ovom ajetu Allah naglašava da faraonov put i njegova zapovijed nisu bili ispravni ni razumni, već su bili prožeti zabludom, ohološću i tvrdoglavošću. Faraon nije tražio istinu, niti je njegova odluka imala ikakvog utemeljenja u mudrosti ili pravednosti – on je samo slijedio svoj hir i želju za vlašću, a njegovi su ga ljudi slijepo slijedili, ne razmišljajući o posljedicama.

Ovaj ajet ukazuje na opasnost slijepog pokoravanja ljudima koji su u zabludi, te na činjenicu da vlast i moć ne čine nečiju odluku ispravnom – istina se ne mjeri položajem onoga koji je izgovara, već njenom usklađenošću s Allahovom uputom.

Pouke iz ajeta:

1. Opasnost slijepog slijeđenja – Čovjek ne smije bezumno slijediti bilo koga, ma koliko taj bio moćan ili utjecajan, već mora prosuđivati ono što čuje i upoređivati s istinom koju je Allah objavio.
2. Istina nije u moći – Položaj, bogatstvo ili vlast ne čine nečiji stav ispravnim. Faraon je bio najmoćniji čovjek svog vremena, a ipak je njegova naredba bila pogubna i nerazumna.
3. Odgovornost vođa – Oni koji imaju vlast i utjecaj nad ljudima snosit će veliku odgovornost, jer će oni koji ih slijede biti suđeni prema njihovoj uputi. Zato vođe moraju biti svjesni teške odgovornosti koja je na njima.
4. Vrijednost razuma i mudrosti – Islam poziva na razmišljanje i prosuđivanje, a ne na slijepo pokoravanje. Čovjek koji koristi razum i traži istinu neće lako pasti u zabludu, za razliku od onih koji napuštaju razum i slijede strasti drugih.
5. Ustrajnost poslanika – Musaa, alejhis-selam, nije obeshrabrilo to što su ga odbili i što su slijedili faraona; on je nastavio pozivati istini, a to nas uči da istinu trebamo govoriti bez obzira na odjek u narodu, jer je nagrada kod Allaha veća od zadovoljstva ljudi.