Sura Jusuf — Ajet 40

Značenje riječi:

• Esmaun (imena): Ovdje se misli na imena koja su oni sami izmislili i nazvali ih bogovima, a iza kojih ne stoji nikakva stvarnost.
• Sultan: Dokaz, argument ili autoritet koji bi potkrijepio njihove tvrdnje.
• Dinul-kajjim: Prava, ispravna i ustaljena vjera koja nema nikakvog odstupanja ili krivine.

Tumačenje ajeta:

Jusuf, alejhi selam, obraća se dvojici mladića u tamnici i njihovim sunarodnjacima, objašnjavajući im suštinu njihovog zabludjelog stanja. On im kaže: "Ono što vi obožavate mimo Allaha nisu ništa drugo do puka imena koja ste vi i vaši preci izmislili i nadjenuli im nazive 'bogova', iako iza tih imena ne postoji nikakva stvarnost niti bilo kakvo božanstvo koje zaslužuje obožavanje. Allah nije spustio nikakav dokaz niti argument koji bi potvrdio ispravnost vašeg obožavanja tih lažnih božanstava."

Zatim Jusuf prelazi na suštinu vjerovanja: "Odluka i sud u svim stvarima pripada isključivo Allahu, Uzvišenom. On je jedini koji zapovijeda i upravlja svim što postoji. On je naredio da ne obožavate nikoga osim Njega, i da svoje ibadet i pokornost upućujete isključivo Njemu. To je prava, ispravna vjera – vjera koja stoji čvrsto i nema u njoj nikakvog odstupanja niti krivine. Međutim, većina ljudi to ne zna, pa zato lutaju u svojim zabludama i obožavaju stvorenja umjesto Stvoritelja."

Pouke iz ajeta:

1. Čisti tevhid (vjerovanje u jedinstvo Allaha) je suština islama i temelj na kojem počiva cijela vjera. Sve što je mimo toga je zabluda i besmislica.
2. Obožavanje bilo čega osim Allaha nema nikakvog utemeljenja – ni u razumu, ni u objavi, ni u stvarnosti. To su samo prazne riječi i izmišljena imena bez ikakve suštine.
3. Allah je jedini zakonodavac i jedini koji ima pravo zapovijedati. Niko nema pravo propisivati zakone niti određivati šta je dozvoljeno, a šta zabranjeno, osim Allaha.
4. Prava vjera je ona koja je utemeljena na Allahovoj objavi i koja vodi čovjeka ka sreći na oba svijeta. To je vjera koja je čvrsta, jasna i bez ikakvih proturječnosti.
5. Neznanje je glavni uzrok širenja širka i zablude. Da ljudi znaju istinu i razmisle o njoj, ne bi obožavali lažna božanstva niti slijedili prazne tradicije svojih predaka.
6. Čovjek treba biti iskren u traganju za istinom i ne smije slijepo slijediti običaje i vjerovanja svojih predaka ako su u suprotnosti s Allahovom objavom i zdravim razumom.