Sura El-Kehf — Ajet 15

Značenje riječi:

• Levlā – zašto ne, trebalo bi da.
• Sultānun bejjin – jasan dokaz, očigledan argument.
• Ifterā – izmišljanje laži, pripisivanje nečega što nije istina.

Tumačenje ajeta:

Zatim su se mladići iz pećine obratili jedni drugima govoreći: "Ovi naši ljudi – naš narod – uzeli su sebi, mimo Allaha, bogove kojima se klanjaju i koje obožavaju. Zašto ne donesu o tim svojim božanstvima jasan i očigledan dokaz koji bi potvrdio njihovo obožavanje? Oni nemaju nikakvog opravdanja ni utemeljenog razloga za to. Pa niko nije veći zulumćar od onoga koji izmišlja laž o Allahu pripisujući Mu sudruga u obožavanju i tvrdeći da On ima partnera u vlasti i božanstvenosti."

Ovi mladići su time ukazali na ispraznost obožavanja lažnih božanstava bez ikakvog dokaza, te su naglasili da je najveći zulum i nepravda ona koju čovjek sebi nanosi pripisujući Allahu ono što Mu ne dolikuje – a to je širk i obožavanje drugih mimo Njega.

Pouke iz ajeta:

• Obožavanje mora počivati na jasnom dokazu i utemeljenom znanju, a ne na slijepom oponašanju predaka i okoline.
• Najveća nepravda koju čovjek može sebi nanijeti jeste pripisivanje sudruga Allahu, jer je to napad na samu suštinu vjerovanja i čistog tevhida.
• Vjernik treba biti hrabar da javno osudi neistinu i zabludu svoga naroda, čak i kada je u manjini, te da poziva na istinu jasnim argumentima i lijepim riječima.
• Ovaj ajet nas uči da je razum i logika na strani vjernika, jer on svoje uvjerenje temelji na dokazima, dok onaj koji slijedi laž nema nikakvog utemeljenog opravdanja.
• Iskrenost u vjerovanju i spremnost na odbranu istine, makar to značilo odvajanje od zajednice, put je kojim su išli svi Allahovi odabrani robovi kroz historiju.