Sura El-Mu'minun — Ajet 32

Značenje riječi:

• "Rasulun minhum" – poslanik iz njihove sredine, jedan od njih, poznat im po porijeklu i karakteru.
• "Afela tetteqūn" – pa zar se nećete čuvati (Allahove kazne) i biti bogobojazni?

Tumačenje ajeta:

Nakon što je spomenuo prijašnje narode i njihovo poricanje, Uzvišeni Allah prepričava kako je i narodu Ad poslao svog poslanika Huda, koji je bio jedan od njih, poznat po poštenju i plemenitom porijeklu. Poslao ga je s jasnom porukom: "Obožavajte samo Allaha, jer vi nemate drugog istinskog boga osim Njega." To je suština vjerovanja – da se sva ibadet, pokornost i predanost upućuju isključivo Allahu, Stvoritelju svih bića. Zatim ih je poslanik upitao: "Pa zar se nećete Allaha bojati?" – odnosno, zar vas neće obuzeti strah od Njegove kazne i gnjeva, pa da se klonite lažnih božanstava i pokorite Njemu jedinom? Ovim pitanjem ih je pozivao na razmišljanje i buđenje savjesti, jer je logično da onaj ko prizna Allaha kao Stvoritelja i Gospodara, treba da se čuva Njegove kazne i da Mu se iskreno pokorava.

Pouke iz ajeta:

1. Milost Allahove poslanice – Allah svakom narodu šalje poslanika iz njihove sredine, kako bi im poruka bila jasnija i prihvatljivija, što pokazuje Allahovu milost i brigu prema ljudima.
2. Tevhid (jednoća Allaha) je temelj svih poslanica – svi poslanici, od prvog do posljednjeg, pozivali su na istu istinu: obožavanje samo Allaha, bez ikakvog sudruga.
3. Bogobojaznost (takva) je plod ispravnog vjerovanja – ko istinski vjeruje u Allaha, njegovo srce ispunjava strahopoštovanje prema Njemu, što ga odvraća od grijeha i podstiče na dobra djela.
4. Poziv na vjeru treba biti blag i logičan – poslanik Hud je postavljao pitanja koja bude razum i savjest, a ne nametao silom, što je uzor u načinu prenošenja islamske poruke.
5. Vrijednost zajedništva i poznanstva – kada je poslanik iz naroda, ljudi lakše prihvataju njegov poziv jer poznaju njegovu iskrenost i karakter, što nas uči da svjedočenje istine treba biti na najljepši način.