Sura Eš-Šu'ara — Ajet 197

Značenja riječi:

• Āyetun – znak, dokaz.
• An ya‘lemahū – da ga zna, odnosno da poznaje istinitost onoga što je objavljeno.
• Ulemā'u benī Isrā'īl – učenjaci iz redova sinova Israilovih, odnosno oni koji su proučavali svoje knjige i poznavali vjerovjesničke vijesti.

Tumačenje ajeta:

Allah, džellešanuhu, upućuje pitanje onima koji poriču Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ne priznaju Kur'an kao objavu: Zar im nije dovoljan znak i dokaz istinitosti Muhammedovog poslanstva i vjerodostojnosti Kur'ana to što učenjaci među sinovima Israilovim, koji su dobro poznavali svoje ranije objavljene knjige, potvrđuju da je to istina? Oni su u svojim knjigama nalazili vijesti o dolasku Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i o karakteristikama objave koja će mu biti spuštena. Među njima je bio i Abdulah ibn Selam, radijallahu anhu, koji je, nakon što je čuo Kur'an i upoznao Poslanika, potvrdio da je to upravo ono što je najavljeno u Tevratu. Njihovo znanje i priznanje bilo je jasan dokaz onima koji sumnjaju, jer su ti učenjaci bili poznati po svom poznavanju prethodnih knjiga i vijesti o poslanicima.

Pouke iz ajeta:

• Istinitost Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i Kur'ana potvrđena je ne samo razumom i logikom, već i vijestima iz ranijih nebeskih knjiga, što je dodatni dokaz za one koji traže potvrdu.
• Poznavanje prethodnih objava i vjerskih istina vodi čovjeka ka prepoznavanju istine kada mu se ona pokaže, kao što su učenjaci sinova Israilovih prepoznali Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
• Učenjaci koji iskreno traže istinu i ne slijede svoje strasti prepoznat će je bez obzira na to gdje se nalazi, i neće im biti prepreka ni ponos ni tvrdoglavost.
• Ovaj ajet je poziv svima da proučavaju, istražuju i traže znanje, jer znanje je put ka spoznaji Istine i prihvatanju onoga što je Allah objavio.