Sura Eš-Šu'ara — Ajet 196

Značenje riječi:

• Zubur (زُبُر): množina od "zubra" (زُبْرَة) ili "zabur" (زَبُور), što znači knjige, pisani listovi ili objave. Ovdje se misli na knjige ranijih poslanika.
• Evvelin (الأَوَّلِينَ): raniji narodi, odnosno prijašnji vjerovjesnici i njihove zajednice.

Tumačenje ajeta:

Uzvišeni Allah u ovoj plemenitoj rečenici potvrđuje da je spomen ovog Kur'ana, odnosno spomen njegovog objavljivanja i njegove suštine, zabilježen u prijašnjim nebeskim knjigama koje su objavljene ranijim poslanicima. To znači da su sve prethodne objave – poput Tevrata, Indžila i drugih spisa – najavljivale dolazak ovog časnog Kur'ana i davale radosnu vijest o njemu. One su svjedočile o njegovoj istinitosti i potvrđivale da će biti objavljen kao posljednja i najpotpunija Božija objava čovječanstvu. Ovaj ajet dolazi kao utjeha i podrška Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, jer pokazuje da njegov poziv nije novost niti izmišljotina, već nastavak onoga što su donosili svi prijašnji poslanici, te da su učenjaci među sljedbenicima Knjige to znali i prepoznavali.

Pouke iz ajeta:

• Kur'an je potvrda i nastavak svih prijašnjih Božijih objava, a ne knjiga koja negira ili poništava istinu koju su donosili raniji poslanici.
• Sve nebeske knjige čine jedinstvenu cjelinu i imaju isti izvor – Uzvišenog Allaha – te se međusobno potvrđuju i nadopunjuju.
• Ova činjenica jača vjeru muslimana i daje im sigurnost da je Kur'an zaista Božija riječ, jer je njegov dolazak bio najavljen stoljećima prije.
• Ajet ukazuje na mudrost Allaha koji je čovječanstvu slao objave postepeno, kako bi se istina učvrstila i kako bi ljudi lakše prihvatili konačnu objavu.
• Za nevjernike koji sumnjaju u Kur'an, ovo je jasan dokaz da on nije ljudska tvorevina, već objava koja je bila poznata i potvrđena u prijašnjim spisima.