Sura El-Ankebut — Ajet 40

Objašnjenje značenja riječi:

• حَاصِبًا (hasiban): vjetar koji nosi sitno kamenje i šljunak, ili kamenje koje pada s neba.
• الصَّيْحَةُ (es-sajha): užasan, zaglušujući krik koji je uništio narode.
• خَسَفْنَا (hasefna): učinili smo da zemlja proguta nekoga.
• أَغْرَقْنَا (agrakna): potopili smo, uništili vodom.

Tumačenje ajeta:

Uzvišeni Allah obavještava da je svaku od spomenutih zajednica kaznio zbog njenog vlastitog grijeha i prestupa. Svakoj je uputio onu vrstu kazne koju je zaslužila. Neke je pogodilo kamenje koje je s neba poslano – to su bili Lutov narod. Neke je uništio užasan krik – to su bili Salihov i Šuajbov narod. Neke je zemlja progutala – poput Karuna. A neke je potopio – poput Nuhovog naroda, faraona i njegove vojske.

Zatim Allah naglašava da On nije bio nepravedan prema njima niti ih je kaznio bez razloga. Oni su sami sebi nepravdu učinili svojim grijesima, nevjerovanjem i odbijanjem istine, te su time sami sebe izložili zasluženoj kazni.

Pouke iz ajeta:

1. Allahova pravda je savršena – On ne kažnjava nikoga bez razloga, već svako snosi posljedice vlastitih djela.
2. Različite vrste kazni pokazuju Allahovu moć i apsolutnu kontrolu nad svim stvorenjima – On kažnjava na način koji želi i kako zaslužuju.
3. Grijeh i nepravda koju čovjek sebi nanosi su najveća šteta – čovjek ne može nauditi Allahu, već samo sebi.
4. Poziv na razmišljanje o sudbinama prošlih naroda – to nas upozorava da se čuvamo grijeha i pokoravamo Allahu.
5. Allahova milost i oprost su blizu onima koji se pokaju, ali upornost u grijehu vodi uništenju – zato je najbolji put pokajanje i vraćanje Allahu prije nego što bude kasno.