Sura Ali-Imran — Ajet 165

Značenja riječi:

• Muṣībah – nevolja, nedaća, ono što zadesi čovjeka od nesreće.
• Mithlejha – dvostruko toliko, dva puta više.
• Annā hādhā – odakle ovo, kako se ovo dogodilo.
• Min `indi enfusikum – od vas samih, zbog vaših postupaka.

Tumačenje ajeta:

O vi koji vjerujete! Kada vas je zadesila nevolja na Uhudu – gdje je poginulo sedamdeset vaših ljudi – a već ste prije toga na Bedru zadali neprijatelju dvostruko veći gubitak: sedamdeset ubijenih i sedamdeset zarobljenih, vi ste se začuđeno pitali: "Odakle nam ovo? Kako smo mogli biti poraženi iako smo muslimani, a Allahov Poslanik je među nama, dok su oni mnogobošci?"

Allah, Uzvišeni, odgovara im preko Svog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Ovo što vas je zadesilo nije došlo od Allaha kao nepravda prema vama, već je posljedica vaših vlastitih postupaka – jer ste se prepirali oko položaja, niste poslušali naredbu Poslanika i okrenuli ste se sakupljanju plijena, napustivši ono što vam je naređeno."

Zatim dolazi utjeha i opomena: "Zaista Allah nad svime ima moć" – On čini što želi, daje pobjedu kome hoće i uskraćuje je kome hoće, i niko ne može osporiti Njegovu odluku niti je spriječiti. To je opomena vjernicima da se pokore Allahu i Njegovom Poslaniku, jer je ishod svih stvari u Allahovim rukama.

Pouke iz ajeta:

1. Odgovornost za vlastite postupke – Ajet uči vjernika da preispita sebe i svoje ponašanje kada ga zadesi nedaća, umjesto da odmah traži uzrok van sebe. To je put ka zrelosti i duhovnom napretku.
2. Poslušnost Poslaniku je ključ pobjede – Kada su se ashabi pokorili naredbi Poslanika na Bedru, Allah im je darovao pobjedu; kada su je napustili na Uhudu, doživjeli su poraz. To pokazuje da je uspjeh u pokornosti Allahu i Njegovom Poslaniku.
3. Allahova moć je apsolutna – On upravlja svim stvarima i mijenja stanja kako On hoće. Ova spoznaja daje vjerniku smiraj i pouzdanje u Allaha u svakom stanju – i u pobjedi i u porazu.
4. Nedaće su lekcija, a ne kazna – Ono što zadesi vjernika nije uzaludno; to je prilika za učenje, iskreni pokajanje i vraćanje Allahu. Tako vjernik iz svake nevolje izlazi jači i bliži svome Gospodaru.
5. Ravnoteža između straha i nade – Vjernik se ne treba osjećati potpuno sigurnim od Allahove kazne, ali ni očajavati u Njegovoj milosti; on treba biti između straha i nade, uvijek se vraćajući Allahu u pokajanju.