Sura Ja Sin — Ajet 30

Značenje riječi:

• Hasret (حَسْرَة): Duboka žalost, kajanje i tuga koja obuzima čovjeka zbog propuštenog, a što se više ne može nadoknaditi.
• Istehza (اسْتِهْزَاء): Ismijavanje, ruganje i podcjenjivanje.

Tumačenje ajeta:

Uzvišeni Allah izražava duboko žaljenje i tugu nad stanjem Svojih robova koji su odbacili vjerovjesnike. Ovaj ajet je zapravo prikaz kajanja i žalosti koja će zadesiti nevjernike na Sudnjem danu, kada budu svjedočili kaznu i shvatili posljedice svog ponašanja u dunjaluku. Tada će shvatiti koliku su štetu sebi nanijeli.

Razlog ove žalosti i kajanja je jasan: nijedan vjerovjesnik nije dolazio njihovim precima, a da ga oni nisu ismijavali i rugali mu se. To je bio njihov stalni obrazac ponašanja prema Božijim poslanicima – umjesto da ih prihvate i povjeruju im, oni su ih ismijavali i podcjenjivali. Ovaj ajet se posebno odnosi na Kurejšije koji su na isti način postupali sa Poslanikom Muhammedom, a.s., ali je upozorenje upućeno svim ljudima kroz historiju.

Zanimljivo je da Allah, iako je On Taj koji će suditi, ovdje izražava žaljenje nad robovima – što ukazuje na dubinu milosti koju On ima prema Svojim stvorenjima, ali i na težinu njihovog grijeha koji zaslužuje takvu osudu.

Pouke iz ajeta:

1. Opasnost ismijavanja vjere i poslanika – Ruganje vjerskim istinama i Božijim poslanicima je ozbiljan grijeh koji vodi u propast, bez obzira na vrijeme i mjesto.
2. Kajanje dolazi prekasno – Nevjernici će se kajati na Sudnjem danu, ali to kajanje im neće koristiti. Zato je mudro da se čovjek pokaje u dunjaluku, dok je prilika još otvorena.
3. Dosljednost u neprijateljstvu prema istini – Nevjernici kroz historiju imaju isti obrazac ponašanja prema poslanicima. To nas uči da ne očekujemo da će se istina svidjeti svima, ali nas također upućuje da ustrajemo u pozivanju ka dobru.
4. Allahova milost i pravda – Iako Allah izražava žaljenje nad robovima, On će ipak sprovesti Svoju pravdu. To nas uči da je Allahova milost ogromna, ali da Njegova pravda neće izostati.
5. Lekcija za vjernike – Ovaj ajet nas podsjeća da budemo ponizni i da ne ponavljamo greške prethodnika, te da cijenimo blagodat vjerovjesništva i objave koju smo primili.