Sura En-Nisa — Ajet 36

Značenja riječi:

• Mukhtāl (مُخْتَال): onaj koji se oholog drži, koji prezire ljude i uzdiže se nad njima.
• Fakhūr (فَخُور): onaj koji sebe hvali i razmeće se svojim osobinama ili imetkom pred drugima, iz oholosti i nadmenosti.

Tumačenje ajeta:

Allah, Uzvišeni, zapovijeda Svojim robovima da Ga obožavaju i da se Njemu jedinom pokoravaju, te zabranjuje da Mu bilo šta pridružuju u ibadetu – bio to kip, idol ili bilo šta drugo što se obožava mimo Njega. Zatim, nakon što je spomenuo Svoje pravo – a to je pravo ibadeta i tevhida – spominje prava stvorenja, počevši od prava roditelja, naređujući da im se čini dobročinstvo, da im se iskazuje poštovanje, milost i blagost.

Zatim naređuje dobročinstvo prema rođacima (dhu al-qurbā), pa prema siročadi koja su izgubila oca i ostala bez zaštitnika, pa prema siromasima i nevoljnicima koji nemaju dovoljno sredstava za život. Zatim spominje pravo susjeda: susjeda koji je ujedno i rođak, te susjeda koji nije rođak – što ukazuje na obavezu dobročinstva prema svim susjedima, bilo da su bliski ili daleki.

Zatim spominje "sahib bil-džanb" – a to je, prema mišljenju većine tumača, supruga, a može značiti i saputnika na putu, te drugara u svakom vremenu. Zatim spominje "ibn al-sabil" – putnika koji je u nevolji i kome je potrebna pomoć, a pod time se misli i na gosta. Na kraju spominje one kojima vladamo – robove i robinje – naređujući da se prema njima postupa lijepo i milosrdno.

Na kraju ajeta, Allah upozorava da On ne voli one koji su ohole naravi i koji se hvale pred ljudima – jer takvi ne čine dobročinstvo iz iskrenosti, već iz želje da se pokažu i da budu pohvaljeni, a to je suprotno duhu ibadeta i pokornosti.

Pouke iz ajeta:

• Obožavanje Allaha jedinog bez pridruživanja je temelj svega; ko ispravi svoj odnos prema Allahu, Allah će mu pomoći da ispravi odnos prema ljudima.
• Islam je religija koja je povezala pravo Allaha i prava ljudi – nema pravog ibadeta bez dobročinstva prema stvorenjima.
• Briga o roditeljima, rodbini, siročadi, siromasima, susjedima, putnicima i onima kojima vladamo – znak je iskrenog vjerovanja i put do Allahove ljubavi.
• Skromnost i poniznost su osobine vjernika, dok su oholost i hvalisanje osobine koje Allah mrzi i koje udaljavaju čovjeka od Njegove milosti.
• Ovaj ajet nas uči da je dobročinstvo prema ljudima dio ibadeta i da će onaj ko bude ponizan pred Allahom i blag prema Njegovim stvorenjima postići sreću na oba svijeta.