Sura El-Hadid — Ajet 26

Značenje riječi:

• Nubuwwa (النُّبُوَّة) – poslanstvo, vjerovjesništvo.
• Kitab (الكِتَاب) – objavljene knjige (Tevrat, Zebur, Indžil i Kur'an).
• Muhted (مُهْتَدٍ) – onaj koji je upućen na Pravi put.
• Fasik (فَاسِقُونَ) – oni koji su izašli iz pokornosti Allahu.

Tumačenje ajeta:

Uzvišeni Allah u ovoj plemenitoj ajeti podsjeća na Svoju milost koju je ukazao čovječanstvu slanjem poslanika. On kaže da je poslao Nuha i Ibrahima, alejhima selam, kao poslanike njihovim narodima, i to je velika čast koju im je dodijelio. Zatim je od njihove potomke učinio nosioce poslanstva i objavljenih knjiga – svi poslanici koji su došli nakon Nuha i Ibrahima, te sve nebeske knjige (Tevrat, Zebur, Indžil i Kur'an), potiču iz loze ove dvojice velikih vjerovjesnika. To je posebna Allahova odlika kojom je počastio njihove porodice.

Međutim, Allah zatim ukazuje na stvarnost ljudi: dio te potomke je slijedio uputu i vjerovao, te je krenuo Pravim putem, ali mnogi od njih su odstupili od vjere i izašli iz pokornosti Allahu, čineći grijehe i nepravde. Ovim se želi skrenuti pažnja da samo pripadnost plemićkoj lozi ili porodici poslanika nije dovoljna za spas – potrebno je lično vjerovanje i djela, jer je uputa Allahov dar onome ko je zasluži, a zabluda je posljedica vlastitog izbora čovjeka.

Pouke iz ajeta:

1. Vrijednost poslanstva i objave – Allah je poslanstvom i knjigama počastio određene porodice, što pokazuje koliko je velika vrijednost znanja i vjere, te koliko je važno čuvati to naslijeđe.
2. Plemenito porijeklo nije garancija upute – Čovjek se ne spašava samo zato što potiče iz ugledne ili vjerničke porodice; svako je odgovoran za svoja djela i svoj odnos prema Allahu.
3. Ljudi se dijele na upućene i zabludjele – U svakoj zajednici, pa i među potomcima poslanika, postoje oni koji slijede istinu i oni koji je napuštaju; to je ispit i opomena da se ne oslanjamo na druge, nego na vlastiti trud i iskrenost.
4. Milost slanja poslanika – Slanje vjerovjesnika i objavljivanje knjiga najveća je Allahova milost čovječanstvu, jer kroz njih spoznajemo Put koji vodi do sreće na oba svijeta.
5. Potreba za stalnom samoprocjenom – Ovaj ajet nas podsjeća da provjerimo svoje stanje: jesmo li među onima koji su upućeni ili među onima koji su izašli iz pokornosti, te da se vratimo Allahu prije nego što bude kasno.