Sura El-En'am — Ajet 148

Značenje riječi:

• Bâs (بأسنا): Naša kazna i naša sila kojom smo ih kažnjavali.
• Tahrusûn (تخرصون): Lažete i nagađate bez ikakvog znanja.

Tumačenje ajeta:

Oni koji su činili širk (pripisivali Allahu sudruge) reći će, pravdajući svoje zablude: "Da je Allah htio, ne bismo mi ni naši preci činili širk, niti bismo bilo šta zabranjivali (poput bahire, saibe i sličnih stvari koje su sami sebi zabranili)." Oni ovu zabludu pripisuju Allahovoj odredbi i volji, misleći da će ih to opravdati pred Allahom.

Allah Uzvišeni im odgovara da su upravo ovakvu vrstu opravdanja i izgovora koristili narodi prije njih, koji su na isti način poricali svoje poslanike, govoreći: "Da je Allah htio, ne bismo im se suprotstavljali." Oni su ustrajali na svom poricanju i nevjerstvu sve dok nisu okusili Našu kaznu i dok ih nije stigla Naša osveta.

Zatim Allah Uzvišeni naređuje Svom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da im kaže: "Imate li vi bilo kakvo znanje ili dokaz na osnovu kojeg tvrdite da je Allah zadovoljan vašim širkom i vašim zabranjivanjem onoga što je On dozvolio? Ako imate, iznesite nam ga!" Međutim, oni nemaju nikakvog znanja niti dokaza. Oni slijede samo puke pretpostavke i nagađanja, a njihove tvrdnje su čista laž i izmišljotina, jer ono što se desi Allahovom odredbom ne znači da je Allah time zadovoljan.

Pouke iz ajeta:

1. Čovjek ne smije koristiti Allahovu odredbu i sudbinu kao izgovor za svoje grijehe i zablude, jer Allahova volja obuhvata i dobro i zlo, ali On je zadovoljan samo dobrim i vjerom.
2. Nevjernici svih vremena koriste iste izgovore i opravdanja za svoje poricanje istine, što ukazuje na jedinstvo ljudske prirode u odstupanju od pravog puta.
3. Kazna Allahova dolazi kao posljedica ustrajnosti na nevjerstvu i grijehu, i niko ne može pobjeći od nje kada dođe.
4. Čovjek je odgovoran za svoja djela i ne može se pravdati sudbinom, jer je Allah dao čovjeku slobodnu volju i razum da razlikuje dobro od zla.
5. Istina se ne zasniva na pretpostavkama i nagađanjima, već na jasnim dokazima i znanju, a svako ko tvrdi nešto u vjeri mora to potkrijepiti vjerodostojnim izvorom.
6. Ovo nas uči da budemo iskreni prema sebi i da ne tražimo opravdanja za svoje postupke, već da priznamo svoje greške i vratimo se Allahu u pokajanju.