Sura El-En'am — Ajet 74

Značenja riječi:

• Āzer (آزر): ime Ebrahimovog (a.s.) oca, koji je bio idolopoklonik.
• Esnām (أصنام): kipovi i idoli koje su ljudi obožavali umjesto Allaha.
• Dalāl (ضلال): odstupanje od Istine i zalutalost s Pravog puta.
• Mubīn (مبين): jasan, očigledan, vidljiv svakome ko pogleda.

Tumačenje ajeta:

Uzvišeni Allah podsjeća Svog Poslanika, a time i sve vjernike, na vrijeme kada je Ebrahim (a.s.) uputio riječi svome ocu Āzeru. Ebrahim je bio sin koji je volio svoga oca i želio mu je dobro, pa mu je postavio pitanje koje treba da probudi njegovu savjest: "Zar uzimaš kipove za bogove i obožavaš ih umjesto Allaha?" Ovo pitanje nije bilo obično pitanje, već ukor i poziv na razmišljanje – jer kako čovjek razumnog uma može da padne na koljena pred komadima kamena i drveta koje su njegove vlastite ruke napravile?

Ebrahim (a.s.) nije stao samo na tome, već je jasno i hrabro rekao svome ocu i njegovom narodu: "Ja zaista vidim da ste vi u zabludi koja je očigledna i jasna." Nije rekao "možda ste u zabludi" niti je ublažavao istinu, već je govorio odlučno i iskreno, jer pozivanje u Istinu zahtijeva jasnoću i hrabrost. On je vidio da oni obožavaju stvorenja umjesto Stvoritelja, da su napustili obožavanje Allaha – Jedinog koji je dostojan ibadeta – i da su se okrenuli lažnim božanstvima koja im ne mogu ni koristiti ni nauditi.

Ovaj ajet nas uči da je Ebrahim (a.s.) bio uzor u iskrenom pozivu i da nije štedio trud ni prema najbližoj osobi – svome ocu – kada je u pitanju širenje Istine i pozivanje u vjeru u Jednog Allaha.

Pouke iz ajeta:

1. Važnost pozivanja u vjeru (da'va): Ebrahim (a.s.) je počeo svoj poziv od najbližih – od svoga oca. Ovo nas uči da je dužnost svakog vjernika da prvo uputi svoju porodicu i rodbinu, a zatim i širu zajednicu.
2. Ljubaznost i lijep ophođenje prema roditeljima: Iako je Ebrahim (a.s.) ukazivao ocu na zabludu, njegove riječi su bile pune poštovanja i blagosti. On nije vrijeđao oca niti ga je ponižavao, već ga je s ljubavlju i iskrenošću pozivao na Pravi put.
3. Hrabrost u iznošenju Istine: Ebrahim (a.s.) nije oklijevao da jasno kaže da je njegov otac i njegov narod u očiglednoj zabludi. Ovo nas uči da istina mora biti izgovorena jasno, bez ublažavanja i pretvaranja, ali na mudar i lijep način.
4. Čistoća tevhida (vjerovanja u Jednog Allaha): Ajet naglašava da je obožavanje idola i kipova najveća zabluda, te da je samo Allah – Stvoritelj nebesa i Zemlje – dostojan ibadeta. Ovo jača našu vjeru i čini nas ponosnim što smo Allahovi robovi.
5. Strpljenje u pozivanju: Ebrahim (a.s.) je nastavio svoj poziv uprkos tome što je njegov otac ostao u nevjerstvu. Ovo nas uči da rezultat poziva nije na nama, već na Allahu – naša je obaveza da pozivamo, a Uputa je u Allahovim rukama.