Sura El-Hakka — Ajet 12

Značenje riječi:

• Tezkireh – pouka, opomena, podsjetnik.
• Te'ijehā – da je zapamti, sačuva u svijesti.
• Uzun vā'ijeh – uho koje sluša, razumije i pamti ono što čuje.

Tumačenje ajeta:

Nakon što je spomenuo kako je voda premašila sve granice i podigla se iznad svega na zemlji, Uzvišeni Allah kaže da je On poveo pretke ljudi sa Nuhom, a.s., u lađi koja je plovila vodom. To je učinjeno da bi taj događaj – u kojem su vjernici spašeni, a nevjernici potopljeni – postao pouka i opomena za sve naraštaje koji dolaze nakon toga. Taj događaj svjedoči o Allahovoj moći, o istinitosti obećanja Njegovih poslanika, te o posljedicama nevjerovanja i koristima vjerovanja.

Zatim Allah naglašava da će to čuti i zapamtiti uho koje istinski sluša – uho koje nije samo fizički prisutno, nego koje razumije, promišlja i čuva ono što je čulo, te iz toga izvlači pouku za svoj život. To je pohvala onima koji koriste svoj sluh i razum na pravi način, za razliku od onih koji čuju, ali ne shvataju niti pamte.

Pouke iz ajeta:

1. Allahove blagodati prema čovječanstvu – spašavanje vjernika i potapanje nevjernika – nisu slučajnost, već su znak i pouka za sve ljude.
2. Pravi vjernik je onaj koji sluša Allahove riječi i pouke srcem i razumom, te ih čuva i primjenjuje u životu.
3. Historijski događaji spomenuti u Kur'anu nisu puke priče, već žive lekcije koje nas uče razlikovati dobro od zla, istinu od laži.
4. Uho koje pamti i razumije je blago – ono vodi čovjeka ka spoznaji Boga i jačanju imana, te ga čuva od zaborava i nemara.
5. Ovaj ajet nas podstiče da budemo među onima koji slušaju Kur'an s pažnjom i promišljanjem, te da njegove pouke prenosimo dalje, čuvajući ih u svojim srcima i djelima.