Sura El-A'raf — Ajet 35

Objašnjenje značenja riječi:

• "Jekussune" (يقصون) – znači kazuju, prenose i objašnjavaju, dovodeći jedan dio govora za drugim.
• "Itteka" (اتقى) – znači zaštitio se i čuvao od Allahove kazne, izvršavajući Njegove naredbe i kloneći se onoga što je zabranio.
• "Asleha" (أصلح) – znači popravio i uskladio svoja djela, ispravljajući svoje stanje u vjeri i svakodnevnom životu.

Tumačenje ajeta:

O, potomci Ademovi, kada vam dođu poslanici između vas, ljudi poput vas, koje je Allah odabrao da vam prenesu Njegove objave i da vam kazuju Njegove ajete i znakove – a to su dokazi koji ukazuju na istinitost onoga što su donijeli – onda je vaša obaveza da im vjerujete i da ih slijedite. Oni vam objašnjavaju put istine i upozoravaju vas na zabludu.

Onaj ko se bude čuvao Allahove kazne, tako što bude izvršavao Njegove naredbe i klonio se Njegovih zabrana, i ko bude popravio svoja djela i svoj odnos prema Allahu i prema ljudima – za takve nema straha na Sudnjem danu od kazne i Allahove srdžbe, niti će tugovati za onim što su propustili od ovozemaljskih uživanja i prolaznih dobara, jer će im biti darovano ono što je daleko bolje i trajnije.

Ovo je opća poruka upućena svim ljudima, od prvog do posljednjeg, da je Allahov put jasan i da su poslanici dolazili svakom narodu kako bi ljudi imali opravdanje pred Allahom nakon što im je poslana poruka.

Pouke iz ajeta:

1. Allahova milost prema čovječanstvu ogleda se u tome što je slao poslanike iz reda samih ljudi, kako bi im prenijeli uputu na način koji mogu razumjeti i s kojim se mogu poistovjetiti.
2. Strah i tuga su dvije stvari koje prate čovjeka u životu, a Allah obećava da će ih ukloniti sa Svojih iskrenih robova – onih koji se čuvaju grijeha i popravljaju svoja djela.
3. Uspjeh i sreća ne mjere se ovozemaljskim prolaznim dobrima, već stanjem srca i duše u vječnom životu; zato je prava sreća u pokornosti Allahu i težnji ka Njegovom zadovoljstvu.
4. Ajet poziva na stalnu samoprocjenu i trud da čovjek popravlja svoje stanje, jer spasenje nije u savršenstvu, već u iskrenom trudu i stalnom napretku na putu dobra.
5. Vjera nije samo puko vjerovanje, već je djelo koje se ogleda u bogobojaznosti i popravljanju – a to je put koji vodi do sigurnosti od svakog straha i tuge, kako na ovom, tako i na onom svijetu.