Sura Et-Tevba — Ajet 102

Značenja riječi:

• اعْتَرَفُوا بِذُنُوبِهِمْ – priznali su svoje grijehe i ogrijehe.
• خَلَطُوا – pomiješali su.
• عَمَلًا صَالِحًا – dobro djelo.
• آخَرَ سَيِّئًا – drugo, loše djelo.
• عَسَى – ovdje znači nadu i obećanje od Allaha.
• يَتُوبَ عَلَيْهِمْ – da primi njihovu pokajanje i oprosti im.

Tumačenje ajeta:

Uz one koji su se izgovarali isprikama, spominju se i drugi ljudi iz Medine i njene okoline koji su također izostali iz džihada, ali se nisu pravdali lažnim izgovorima. Oni su iskreno priznali svoje grijehe i pokazali kajanje zbog onoga što su učinili. Njihovo stanje je mješavina dobrih i loših djela: s jedne strane imali su dobra djela poput vjerovanja, ranijeg služenja Allahu i iskrenog priznanja svoje greške, a s druge strane počinili su loše djelo – izostanak iz pohoda sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, bez opravdanog razloga.

Allah, dželle šanuhu, daje im nadu da će primiti njihovu pokajanje i oprostiti im, jer je On Onaj Koji mnogo prašta i milostiv je prema Svojim robovima. Njegova milost obuhvata one koji se iskreno pokaju i vrate Mu se.

Pouke iz ajeta:

1. Iskreno priznanje grijeha je prvi korak ka pokajanju i Allahovom oprostu. Čovjek koji prizna svoju grešku i ne pravi izgovore za nju, bliži je Allahovoj milosti.
2. Niko ne smije očajavati u Allahovu milost, ma koliko grijesi bili veliki ili brojni, jer Allah obećava oprost onima koji se iskreno pokaju.
3. Miješanje dobrih i loših djela je ljudska stvarnost – niko nije savršen. Ono što je važno jeste da dobra djela prevagnu i da se čovjek trudi popraviti svoje stanje.
4. Nada u Allahovu milost je pokretač za promjenu na bolje. Kada vjernik zna da ga Allah čeka sa oprostom, lakše mu je vratiti se na pravi put.
5. Allahova milost je ogromna – On ne odbacuje nijednog roba koji Mu se iskreno vrati, ma kakva bila njegova prošlost. Ovo je jedna od najljepših poruka islama koja ljudima uliva nadu i ohrabruje ih na dobro.