Sura Hud — Ajet 50

Značenje riječi:

• Ad: drevni narod, potomci Adovih sinova, koji su živjeli u Ahkafu (pješčanim brdima) na Arapskom poluotoku.
• Hud: poslanik kojeg je Allah poslao narodu Ad, a bio je jedan od njih po porijeklu.
• Müfterun: oni koji izmišljaju laži, klevetnici koji pripisuju Allahu ono što Mu ne priliči.

Tumačenje ajeta:

Allah, dželle šanuhu, spominje da je poslao narodu Ad njihovog brata Huda, a.s. – brata po krvi i porijeklu, ne po vjeri, jer je on bio na pravom putu, a oni su bili u zabludi. Hud im je rekao: "O narode moj! Obožavajte samo Allaha, Jedinog, i niko drugi osim Njega ne zaslužuje ibadet. Vi nemate drugog boga koji je dostojan obožavanja osim Allaha. Vaše obožavanje kumira i idola je čista laž i izmišljotina, jer vi sami sebi pripisujete da Allah ima sudruge u ibadetu, a to je velika kleveta na Allaha. Vi ste u tome samo lažljivci koji izmišljaju neistinu, jer nijedan razum niti objava ne potvrđuje ono što vi tvrdite."

Ovaj ajet je jasan poziv na tevhid (monoteizam) i upozorenje na širk (mnogoboštvo), jer je to bila osnova svih poslanika – da svoj narod pozovu da obožavaju samo Allaha, napuste lažna božanstva i očiste svoju vjeru od svake primjese.

Pouke iz ajeta:

1. Tevhid je temelj svih poslanika – svi su poslanici, od prvog do posljednjeg, pozivali svoje narode na obožavanje samo Allaha, Jedinog i Jedinog Boga.
2. Iskrenost u vjeri – čovjek mora biti iskren prema Allahu u svom ibadetu, jer On ne prima djela u kojima mu se pripisuje sudrug.
3. Opasnost od slijepe predaje – narod Ad je slijedio svoje pretke i obožavao kumire bez ikakvog dokaza, što ih je dovelo do propasti.
4. Lijep način pozivanja – Hud, a.s., je svoj narod oslovljavao sa "o narode moj", što pokazuje blagost i ljubaznost u pozivanju u vjeru, čak i kada se poziva na istinu.
5. Allahova milost prema ljudima – slanjem poslanika, Allah je pokazao Svoju milost prema čovječanstvu, jer im je poslao upute i vodiče koji ih izvode iz tmina u svjetlo.