Sura Jusuf — Ajet 81

Značenja riječi:

• Sereka (سرق): uzeo je nešto što mu nije povjereno na čuvanje, krišom.
• Ve mā šehidnā (وما شهدنا): nismo svjedočili niti potvrdili.
• Illā bimā alimnā (إلا بما علمنا): osim onoga što smo vidjeli i saznali.
• Ve mā kunnā lil-gajbi hāfizīn (وما كنا للغيب حافظين): nismo znali ono što je skriveno od naših očiju, niti smo mogli znati šta će se dogoditi.

Tumačenje ajeta:

Nakon što su braća doživjela veliku neugodnost i tugu zbog događaja s Benjaminiom, njihov najstariji brat im se obratio riječima: "Vratite se ocu našem i recite mu istinu o onome što se dogodilo." Rekao im je da kažu: "O oče naš, sin tvoj Benjamin je ukrao! Mi smo svjedočili samo ono što smo vlastitim očima vidjeli – pronašli smo mjeru (posudu) u njegovoj torbi, i to je bio jasan dokaz pred svima. Nismo svjedočili protiv njega iz zle namjere ili laži, već samo na osnovu onoga što smo vidjeli. A mi nismo mogli znati ono što je skriveno – nismo znali da će on počiniti krađu prije nego što smo ti obećali da ćemo ga čuvati i vratiti ti ga. Da smo znali da će uraditi tako nešto, ne bismo ti dali obećanje, niti bismo pristali da ga povedemo sa sobom."

Ovaj ajet pokazuje iskrenost braće u prenošenju vijesti ocu, ali i njihovu nemoć pred onim što se dogodilo. Oni nisu imali znanje o onome što je skriveno, niti su mogli predvidjeti Benjaminov postupak. Njihova izjava je bila istinita – oni su zaista vidjeli posudu u njegovoj torbi, i to je bio razlog njihovog svjedočenja. Istovremeno, priznaju da ne poznaju skrivene stvari i da ne mogu biti čuvari onoga što je nevidljivo, jer to znanje pripada samo Allahu.

Pouke iz ajeta:

1. Iskrenost u ophođenju s roditeljima – braća su odlučila da ocu kažu istinu o onome što se dogodilo, makar to bilo bolno i teško. Ovo nas uči da je istina uvijek najbolji put, čak i kada je teška.
2. Priznanje ljudske nemoći – čovjek ne može znati ono što je skriveno niti može kontrolisati sve događaje. Ovo nas podsjeća da se oslonimo na Allaha i da prihvatimo činjenicu da ne znamo šta nosi budućnost.
3. Svjedočenje samo na osnovu znanja – braća su svjedočila samo ono što su vidjeli i provjerili. Ovo nas uči da ne svjedočimo o stvarima koje ne znamo i da ne donosimo zaključke na osnovu pretpostavki.
4. Odgovornost prema obećanju – braća su priznala da su dala obećanje ocu, ali su objasnila da nisu mogla znati šta će se dogoditi. Ovo nas uči da obećanja treba ispunjavati, ali i da trebamo biti svjesni da ne možemo kontrolisati sve okolnosti.
5. Ljepota islamske etike u teškim situacijama – čak i u trenutku nevolje i tuge, braća su zadržala pristojan ton i govor pun poštovanja prema ocu, što je primjer lijepog ponašanja koji islam njeguje.