Sura El-Bekara — Ajet 37

Značenja riječi:

• Fe telekka – primio je, prihvatio sa razumijevanjem i pažnjom.
• Kelimāt – riječi, odnosno određene izraze i dove koje je Allah podučio Adema.
• Fe tābe 'alejhi – pa mu je Allah primio pokajanje i oprostio mu.

Tumačenje ajeta:

Nakon što je Adem, alejhis-selam, počinio grešku i zaboravio na Allahovu zapovijed, Allah mu je, iz Svoje milosti, podario posebne riječi – to je bila dova kojom će zatražiti oprost. Te riječi spomenute su u suri El-A'rāf (7:23): "Gospodaru naš, učinili smo zulum sebi, i ako nam ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti među gubitnicima." Adem je te riječi primio s poniznošću i iskrenim pokajanjem, priznajući svoju grešku i tražeći Allahov oprost. Allah je primio njegovo pokajanje i oprostio mu, jer je On Onaj Koji mnogo prima pokajanja Svojih robova i milostiv je prema njima. Ovaj ajet nas uči da Allah, i pored toga što kažnjava grijeh, ostavlja vrata pokajanja otvorenim Svojim robovima, i da je pokajanje sredstvo kojim se čovjek vraća Allahu i zadobija Njegovu milost.

Pouke iz ajeta:

• Pokajanje je velika Allahova milost koju je On podario čovjeku još od Adema, alejhis-selam, i ona ostaje otvorena do Sudnjeg dana.
• Iskreno pokajanje zahtijeva priznanje greške, žaljenje i obraćanje Allahu dove, a Allah ga ne odbija.
• Allah je Oprostitelj i Milostiv, i On rado prima pokajanje Svojih robova, što je najveća utjeha za svakog vjernika koji posrne.
• Čovjek nije savršen i griješi, ali njegova veličina nije u tome što ne griješi, nego u tome što se nakon grijeha vraća Allahu i traži oprost.