Sura En-Neml — Ajet 60

Značenje riječi:

• Ḥadā'iq: bašče, vrtovi.
• Bahjah: ljepota, sjaj, divan izgled koji raduje oko.
• Ta'dilūn: skreću s pravog puta, čine širk (pripisivanje sudruga Allahu).

Tumačenje ajeta:

Allah, Uzvišeni, upućuje pitanje onima koji Njemu pripisuju sudruge u ibadetu, a zapravo priznaju da je On Stvoritelj: „Ko je stvorio nebesa i Zemlju?" – On ih je stvorio bez prethodnog primjera. Zatim ih podsjeća na još jedan dokaz Njegove moći: „Ko vam spušta s neba vodu – kišu – pa njome oživljava zemlju i čini da iz nje izrastu bašče pune ljepote i sjaja, koje raduju srca onih koji ih gledaju?" Vi, ljudi, niste u stanju da sami uzgojite i izvedete iz zemlje njihovo drveće – to čini jedino Allah Svojom moći i milošću. On je Taj koji vam daje vodu, a bez nje ništa ne bi raslo.

Zatim dolazi pitanje koje razotkriva njihovu zabludu: „Postoji li neko božanstvo uz Allaha koje je to učinilo?" Naravno da ne postoji! I pored tog jasnog priznanja, oni i dalje obožavaju kumire i idole koji ništa ne mogu. Oni ne poriču Allahovo stvaranje, ali skreću s pravog puta time što Njemu izjednačavaju druge u ibadetu i obožavanju, čineći tako nepravdu prema sebi.

Pouke iz ajeta:

1. Posmatranje svemira – nebesa, Zemlje i biljnog svijeta – najjasniji je dokaz Allahovog postojanja, moći i mudrosti.
2. Allahova milost prema ljudima je neizmjerna: On im spušta kišu i čini da iz zemlje izrastu plodovi i bašče za njihovu korist i uživanje.
3. Čovjek je slab i ograničen – ne može stvoriti ni najmanju biljku, a kamoli čitave vrtove; to je isključivo Allahovo djelo.
4. Priznavanje Allaha kao Stvoritelja obavezuje čovjeka da Njemu jedinom uputi ibadet, a svako skretanje s tog puta je nepravda i zabluda.
5. Ljepota prirode nije slučajna – ona je znak Allahove savršenosti i poziv čovjeku da razmisli i vjeruje.