Sura Ja Sin — Ajet 23

Značenje riječi:

• Al-ihe (آلِهَةً): božanstva, bogovi kojima se ibadet čini.
• Bi-durrin (بِضُرٍّ): zlom, nevoljom, štetom.
• La tugni (لَا تُغْنِي): neće biti od koristi, neće otkloniti.
• Šefaa'atuhum (شَفَاعَتُهُمْ): njihovo posredovanje, zauzimanje.
• La yunqidhun (وَلَا يُنقِذُونِ): neće me spasiti niti izbaviti.

Tumačenje ajeta:

Ovaj ajet je dio govora jednog čestitog čovjeka iz naroda koji je pozivao svoj narod u vjeru u Jednog Allaha. On im postavlja logično pitanje, zapravo izražavajući svoje čvrsto uvjerenje: "Zar da uzmem, pored Allaha, druge bogove kojima se klanjam i od kojih očekujem pomoć?" To je pitanje koje sam po sebi ukazuje na nemogućnost i besmislenost takvog postupka.

Zatim objašnjava razlog tome: ako Allah, Svemilosni, htjedne da me pogodi nekom nevoljom, bolešću, siromaštvom ili bilo kojom štetom, ta lažna božanstva – kojima se oni klanjaju – neće mi moći ništa pomoći. Njihovo posredovanje neće imati nikakvog učinka, neće moći otkloniti ono što je Allah odredio, niti će me moći izbaviti iz nevolje. Oni ne posjeduju moć ni za dobro ni za zlo, ni za pomoć ni za odbranu.

Ovim riječima on jasno pokazuje da je svaki obožavalac tih lažnih božanstava u očitoj zabludi, jer se oslanja na one koji ne mogu ni sebi pomoći, a kamoli drugima. Njegov govor je bio jasan i logičan, a on je ostao pri svom stavu, pozivajući narod da ga posluša i povjeruje u Jednog Allaha, svjestan da je to put spasa.

Pouke iz ajeta:

• Čisti tevhid (vjerovanje u Jednog Allaha) je osnova islama; svako pripisivanje božanskih svojstava drugima je velika zabluda i nepravda prema Allahu.
• Allahova moć je apsolutna – On je jedini koji upravlja svim stvarima, i niko ne može promijeniti Njegovu odluku niti se suprotstaviti Njegovoj volji.
• Uzvišeni Allah je Svemilosni (Er-Rahman) – čak i kada šalje nevolju, to je dio Njegove mudrosti i milosti prema robovima, a ne znak surovosti.
• Oslanjanje na lažna božanstva je uzaludno – ono što nema moć stvaranja, upravljanja ni pomaganja, ne može biti predmet ibadeta ni molitve.
• Vjernik treba biti hrabar i jasan u svom uvjerenju – poput ovog čovjeka koji je javno iznio svoju vjeru, pozivao u dobro i strpljivo podnosio posljedice, nadajući se Allahovoj nagradi.
• Razum i logika vode ka vjeri – ovaj ajet pokazuje da je vjerovanje u Jednog Allaha u skladu sa zdravim razumom, dok je širk (mnogoboštvo) besmislen i nerazuman.