Sura Sad — Ajet 46

Objašnjenje značenja riječi:

• أَخْلَصْنَاهُم – Odabrali smo ih i posebno ih počastili.
• بِخَالِصَةٍ – Posebnom osobinom i odlikom koja im je data.
• ذِكْرَى الدَّارِ – Sjećanje na onaj svijet, odnosno na ahiret i njegovo stalno spominjanje.

Tumačenje ajeta:

Uzvišeni Allah obavještava nas da je odabrane vjerovjesnike – poput Ibrahima, Ishaka i Jakuba, na koje se odnosi prethodni ajet – posebno počastio i odlikovao jednom velikom osobinom: učinio je da sjećanje na ahiret i stalno spominjanje onoga svijeta bude prisutno u njihovim srcima. Oni nisu zaboravljali na taj dan ni u jednom trenutku, već su neprestano radili za njega, činili dobra djela i pripremali se za susret sa svojim Gospodarom. Njihova srca bila su ispunjena strahopoštovanjem prema ahiretu i željom za onim što je kod Allaha, te su svoj narod pozivali i opominjali ga na taj dan.

Ova posebna odlika – stalno sjećanje na ahiret – bila je razlog njihovog odabira i uzdizanja na visoke stepene. Oni su, zahvaljujući toj čistoti srca i usmjerenosti prema onome svijetu, postali uzor i predvodnici u uputi, te su proživjeli život u pokornosti Allahu, pozivajući ljude u vjeru i opominjući ih na ono što ih čeka nakon smrti.

Pouke iz ajeta:

• Sjećanje na ahiret i stalno razmišljanje o njemu najveći je podstrek za dobra djela i iskrenu pokornost Allahu. Kada srce bude ispunjeno sviješću o onome svijetu, čovjek se prirodno udaljava od grijeha i približava onome što Allah voli.
• Allah odabire za svoju blizinu i posebnu počast one robove koji svoja srca vežu za ahiret i ne zaboravljaju ga ni u kakvim okolnostima.
• Spominjanje ahireta nije samo riječ na jeziku, već stanje srca koje pokreće čovjeka na praktičan rad i pripremu za taj veliki dan.
• Vjerovjesnici su bili najbolji primjer u tome – njihov život bio je prožet sviješću o ahiretu, i zato su postali uzori kojima se Allah ponosi i koje je odabrao za svoju misiju.