Sura Er-Rahman — Ajet 67

Značenje riječi:

• Ālā'i – blagodati, darovi, dobročinstva.
• Tukezzibān – poričete, smatrate lažnim, ne priznajete.

Tumačenje ajeta:

Nakon što je spomenuo dvije džennetske bašče i njihove blagodati, Allah, džellešanuhu, postavlja retoričko pitanje kojim podsjeća džinne i ljude na Svoju neizmjernu milost: "Pa koju od blagodati Gospodara svoga poričete?" Ovim pitanjem Allah skreće pažnju na činjenicu da su sve blagodati – od onih u dunjaluku do onih u ahiretu – od Njega, te da nijedna od tih blagodati ne zaslužuje poricanje, već zahvalu i pokornost. Ajet se ponavlja u suri kako bi se naglasila veličina Allahovih darova i kako bi se čovjek i džin podsjetili na obavezu priznavanja tih blagodati. Govor je upućen objema vrstama stvorenja – ljudima i džinima – jer su oboje obdareni razumom i oboje su obavezni vjerovati i zahvaljivati.

Pouke iz ajeta:

• Blagodati Allahove su brojne i ne mogu se pobrojati, a svaka od njih je dokaz Njegove moći i milosti.
• Čovjek i džin su pozvani na razmišljanje o Allahovim darovima, što ih vodi ka spoznaji Njega i jačanju imana.
• Poricanje Allahovih blagodati je znak nezahvalnosti i zablude, dok je njihovo priznavanje i zahvaljivanje put ka sreći na dunjaluku i ahiretu.
• Ponavljanje ovog pitanja u suri uči nas da je stalno podsjećanje na Allahove darove sredstvo za jačanje vjere i odvraćanje od grijeha.
• Ajet nas potiče da jezikom i srcem stalno izgovaramo zahvalu Allahu i da nikada ne zaboravimo da je svako dobro koje imamo – od Njega.