Sura El-En'am — Ajet 100

Značenja riječi:

• Šurakā' – ortaci, sudionici u obožavanju.
• Hareqū – izmislili su, lažno pripisali.
• Subhānahu – neka je On slavljen i čist od svake mahane.

Tumačenje ajeta:

Uzvišeni Allah obavještava nas o teškoj zabludi mušrika koji su, uprkos tome što su priznavali da je Allah Stvoritelj, pripisivali Njemu ortake u obožavanju. Oni su smatrali džinne Allahovim ortacima, tražeći od njih pomoć i zaštitu, i obožavajući ih pored Allaha – iako je upravo Allah taj koji je stvorio i džinne i njih same. Zar da onaj ko je stvoren bude ortak Onome ko je Stvoritelj?

Zatim su otišli još dalje u svom neznanju i laži, pa su Allahu pripisivali djecu – sinove i kćeri. Neki su govorili da su meleki Allahove kćeri, kršćani su tvrdili da je Isa sin Allahov, a jevreji su to govorili za Uzejra. Sve su to izmislili bez ikakvog znanja, samo slijedeći svoje proizvoljne pretpostavke i prazne želje.

Allah je, pak, iznad svega toga – slavljen je i uzvišen od onoga što Mu pripisuju. On je jedini Stvoritelj, Vlasnik svega, i ne dolikuje Mu ni ortak ni dijete. On je savršen u svojim svojstvima, a ovo što oni pripisuju je čista laž i izmišljotina.

Pouke iz ajeta:

1. Jedinstvo Allaha u obožavanju – ako je Allah jedini Stvoritelj svega, onda samo Njemu pripada pravo da bude obožavan. Svako obožavanje drugog pored Allaha je nepravda i zabluda.
2. Pogubnost pretpostavki bez znanja – govoriti o Allahu bez znanja je najteži grijeh. Čovjek mora o Allahu govoriti samo na osnovu onoga što je On sam objavio.
3. Allahova čistoća i uzvišenost – Allah je daleko iznad svake mahane i nedostatka. On nema potrebe za djetetom ili ortakom, jer je On Apsolutno Bogat i neovisan o svemu.
4. Opasnost slijeđenja predaka i tradicije – mušrici su slijedili običaje svojih predaka bez razmišljanja, što ih je dovelo do najteže zablude. Pravi vjernik treba slijediti istinu, ma koliko se razlikovala od naslijeđenih običaja.