Sura El-Kalem — Ajet 29

Značenje riječi:

• Subhāne rabbinā – Slava i čistoća našem Gospodaru; uzvišenost Allaha od svakog nedostatka i nepravde.
• Kunnā zālimīn – Bili smo oni koji čine nepravdu; nepravedni prema sebi samima.

Tumačenje ajeta:

Kada su vlasnici bašče, nakon što je izgorjela i propala, shvatili da je to njihova bašča koju su namjeravali obrati prije zore kako bi uskratili siromasima njihov udio, vratili su se svijesti i priznali svoju grešku. Rekli su: "Slava i čistoća našem Gospodaru – On je uzvišen od svake nepravde. Mi nismo bili žrtve sudbine, niti je Allah nepravedno postupio prema nama, već smo mi sami sebi učinili nepravdu svojom odlukom da uskratimo siromašnima ono što im je pripadalo od plodova naše bašče i svojim tvrdoglavim inatom."

Ovim riječima oni su priznali svoju krivicu i pokazali iskreno kajanje, shvativši da je ono što ih je zadesilo posljedica njihovih vlastitih postupaka, a ne Allahove nepravde. Njihovo priznanje bilo je početak njihovog povratka Allahu i znak iskrene pokajanja.

Pouke iz ajeta:

1. Priznanje greške je prvi korak ka pokajanju – Ovi ljudi, iako su skrenuli s pravog puta, nisu ostali tvrdoglavi. Kada su shvatili svoju grešku, odmah su priznali i zatražili oprost. To nas uči da je skromnost i priznanje vlastite greške znak vjernika.
2. Allah je pravedan u svemu – Čovjek često sklon je okrivljavati sudbinu ili druge za svoje nevolje, ali ovaj ajet nas podsjeća da je Allah uzvišen od svake nepravde. Sve što nas zadesi posljedica je naših postupaka, a Allahova mudrost je savršena.
3. Posljedice škrtosti i uskraćivanja prava drugima – Ova priča upozorava na opasnost škrtosti i zanemarivanja prava siromaha. Oni koji uskraćuju ono što im je Allah dao, riskiraju da izgube i ono što imaju.
4. Kajanje otvara vrata nade – Nakon priznanja greške, ovi ljudi su izrazili nadu u Allahovu milost. Ovo nas uči da nikada ne gubimo nadu u Allahovu milost, ma koliko teška bila naša greška, jer Allah prima pokajanje onih koji Mu se iskreno obrate.