Sura El-Fedžr — Ajet 11

Značenje riječi:

• طَغَوْا (taghav) – prekoračili su granicu, oholili se i činili zulum.
• فِي الْبِلَادِ (fil-bilad) – po zemljama, odnosno u svojim područjima i među svojim narodima.

Tumačenje ajeta:

Ova riječ se odnosi na narode koji su spomenuti u prethodnim ajetima – na Ad, Semud i faraona. Oni su prekoračili sve granice u oholosti i tiraniji. Nisu se zaustavili na nevjerovanju, nego su svojom silom i moći činili zulum po zemlji, tlačeći slabe i siromašne, te šireći nered i pokvarenost. Njihova oholost ih je dovela do toga da zaborave na Stvoritelja i da misle kako im niko ništa ne može. Umjesto da budu zahvalni na blagodatima koje su im date, oni su ih koristili za ugnjetavanje i nepravdu. Njihov "taghut" (prekoračenje granice) nije bio samo u vjerovanju, nego se proširio na sva područja života – na vlast, na odnose s ljudima, na korištenje bogatstva i moći. Zbog toga ih je Allah, džellešanuhu, kaznio na način koji je spomenut u nastavku sure.

Pouke iz ajeta:

• Oholost i tiranija su među najtežim grijesima koji vode ka propasti, ma koliko čovjek bio moćan i bogat.
• Blagodati koje nam Allah daje nisu razlog za oholost, nego su iskušenje – hoćemo li biti zahvalni ili ćemo ih zloupotrijebiti.
• Nema te sile ni moći koja može zaštititi čovjeka od Allahove kazne kada On odluči da ga kazni.
• Historija naroda koji su prošli treba da nam bude pouka – ne smijemo ponavljati njihove greške.
• Pravda i skromnost su osobine koje vode ka spasavanju, dok zulum i oholost vode ka uništenju, bez obzira koliko dugo trajali.