Sura Et-Tevba — Ajet 121

Značenje riječi:

• Nefeka (نفقة): izdatak, trošak, ulaganje imetka.
• Vadi (وادي): dolina, klanac, predio kojim se prolazi na putu.
• Kutiba (كتب): zapisano im je, upisano u njihovu knjigu djela.

Tumačenje ajeta:

Uzvišeni Allah obavještava vjernike koji su učestvovali u džihadu i bili u družini Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da ništa od njihovih napora neće biti izgubljeno. Svaki izdatak, bio on mali poput hurme ili veliki poput imetka koji su pojedini ashabi davali za opremanje vojske, te svaki prijeđeni predio, dolina ili klanac kroz koji su prolazili na putu, na odlasku ili povratku – sve je to zapisano u njihovu knjigu djela. Ništa nije izostavljeno ni zanemareno.

Razlog tome je da ih Allah nagradi na najljepši način, prema najboljem što su činili, i da im podari nagradu koja odgovara njihovoj iskrenosti i trudu. To je znak Allahove milosti i pravde – da ne ostavi nijedno dobro djelo bez nagrade, niti mali trud bez priznanja.

Ovaj ajet dolazi u kontekstu pohvale onih koji su sudjelovali u Tebuk ekspediciji, podnoseći teškoće puta, vrućinu i oskudicu, te ulažući svoj imetak na Allahovom putu.

Pouke iz ajeta:

1. Allah ne zanemaruje nijedno dobro djelo, ma koliko bilo malo i neznatno – sve se bilježi i sve će biti nagrađeno.
2. Vjernik treba davati u Allahovom imenu i ono malo što ima, jer vrijednost djela nije u njegovoj količini, nego u iskrenosti i namjeri.
3. Trud i napor na Allahovom putu, pa i samo prelaženje predjela, postaje ibadet kada je namjera iskrena – čime se život vjernika u potpunosti pretvara u dobročinstvo.
4. Ovo je ohrabrenje svima koji se boje da njihov doprinos nije dovoljan – Allah nagrađuje prema najboljem što su činili, ne prema onome što su propustili.
5. Islamska vjera je vjera iskrenosti i predanosti, gdje svaki korak učinjen na putu dobra ima vrijednost i značaj pred Gospodarom svjetova.