Sura El-Bekara — Ajet 201

Značenje riječi:

• حَسَنَةً (haseneten) – dobro, blagodat, ono što je lijepo i korisno; u ovom kontekstu označava sve ono što je dobro na dunjaluku i na ahiretu.
• قِنَا (kina) – sačuvaj nas, poštedi nas, zaštiti nas.

Tumačenje ajeta:

U nastavku spominjanja različitih skupina ljudi, Allah, džellešanuhu, ukazuje na jednu posebnu skupinu vjernika koji su iskreni u svojoj vjeri i koji su svjesni stvarnosti i dunjaluka i ahireta. Oni se ne prepuštaju samo ovozemaljskim željama, niti zanemaruju potrebe tijela i života na Zemlji, već svojom dove obuhvataju sve ono što je dobro na oba svijeta.

Oni govore: "Gospodaru naš, daj nam na dunjaluku dobro" – misleći na lijep život, čestito izdržavanje, korisno znanje, dobro zdravlje, čestito društvo, ali prije svega na uputu i uspjeh u pokornosti Tebi. Zatim nastavljaju: "i na ahiretu dobro" – misleći na najveće dobro, a to je Džennet, oprost grijeha, zadovoljstvo Allahovo i gledanje u Njegovo lice. Na kraju kažu: "i sačuvaj nas kazne Vatre" – odnosno, poštedi nas Džehennema i svega što vodi ka njemu, bilo od grijeha, zlih djela ili lošeg skončanja.

Ova dova je jedna od najsveobuhvatnijih dova, jer objedinjuje dobro dunjaluka i ahireta i traženje zaštite od zla na oba svijeta. Zato je i bila najčešća dova Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao što je to potvrđeno u vjerodostojnim hadisima. On je učio ovu dovu na mnogim mjestima, a posebno prilikom obavljanja obreda hadža i na drugim mjestima gdje se dove primaju.

Pouke iz ajeta:

1. Vjernik treba u svojim dovama obuhvatiti i dunjaluk i ahiret – ne treba zanemariti ovozemaljske potrebe, ali ni zaboraviti vječni život.
2. Najbolje dobro na dunjaluku je uputa, znanje i pokornost Allahu, dok je najveće dobro na ahiretu Džennet i Allahovo zadovoljstvo.
3. Traženje zaštite od Vatre je znak svjesnosti o ozbiljnosti ahireta i straha od Allahove kazne, što je osobina pravih vjernika.
4. Ova dova je sažetak svega dobra – ko je uspije izgovoriti srcem i djelima, zaista je zatražio najbolje za sebe na oba svijeta.
5. Ustrajnost na ovakvoj dovi približava čovjeka Allahu i čini njegovo srce vezanim za Onoga koji jedini može dati dobro i odvratiti zlo.