Sura El-Enbija — Ajet 112

Značenja riječi:

• رَبِّ احْكُم بِالْحَقِّ – Gospodaru moj, presudi i razdvoji između nas i naših neprijatelja Svojom pravednom presudom.
• الْمُسْتَعَانُ – Onaj od Koga se traži pomoć i podrška.
• مَا تَصِفُونَ – Ono što vi opisujete i iznosite od laži, kleveta i poricanja istine.

Tumačenje ajeta:

Uzvišeni Allah prenosi riječi Svog Poslanika, alejhis-selam, koji se obratio svome Gospodaru moleći Ga: "Gospodaru moj, presudi između mene i mog naroda koji poriče istinu Svojom pravednom presudom i razdvoji nas onako kako Ti to najbolje znaš." Zatim je rekao: "Naš Gospodar je Svemilosni, od Njega tražimo pomoć i kod Njega tražimo utočište protiv svega što vi iznosite od laži, kleveta na račun Allaha, poricanja vjerovjesnika i prijetnji da ćete nas pobijediti. Mi se oslanjamo na Allaha, a ne na ljude, i Njemu prepuštamo svaku stvar."

Ovaj ajet dolazi na kraju sure El-Enbija, kao zaključak koji pokazuje da Poslanik, alejhis-selam, nije uzvraćao na uvrede i poricanja svoga naroda, već je svoju stvar prepustio Allahu, tražeći od Njega pravednu presudu. To je bio način svih Allahovih poslanika – oni su strpljivo podnosili, a presudu su prepuštali Allahu, Jedinom koji sudi s pravdom i milošću.

Pouke iz ajeta:

• Lijep je primjer Poslanika, alejhis-selam, koji se u teškim trenucima obraća Allahu, a ne uzvraća zlo istim – to je put vjernika.
• Vjernik treba svoju stvar prepustiti Allahu i tražiti od Njega pomoć, jer je On jedini koji pomaže i koji sudi s apsolutnom pravdom.
• Ustrajnost na istini i strpljenje pred neprijateljima donosi Allahovu pomoć i podršku, a ishod je uvijek u korist onih koji se oslanjaju na Allaha.
• Ovaj ajet uči vjernika da se ne obazire na laži i uvrede neprijatelja, već da svoju energiju usmjeri na molbu Allahu i traženje Njegove zaštite.