Sura Ali-Imran — Ajet 183

Objašnjenje značenja riječi:

• Kurban (قُرْبَان): ono čime se čovjek približava Allahu, odnosno žrtva koja se prinosi kao znak pokornosti i iskrenosti.
• Bijine (البَيِّنَات): jasni dokazi, znakovi i mudžize kojima su poslanici potvrđivali svoju istinitost.
• Ahd (عَهْد): obaveza, zapovijed ili oporuka koju je neko uputio drugome.

Tumačenje ajeta:

Ovi ajeti govore o jevrejima koji su, kada su pozvani da povjeruju u Poslanika Muhammeda, a.s., tvrdili: „Allah nam je u svojim knjigama naredio i obavezao nas da ne vjerujemo nijednom poslaniku sve dok nam ne donese žrtvu koju će vatra s neba spaliti kao znak da je zaista poslan od Allaha." Oni su to izgovarali lažno i izmišljeno, pripisujući Allahu ono što im nije naredio, i ograničavajući znakove poslanika samo na ono što su sami spominjali.

Zbog toga je Allah, dž.š., naredio Svom Poslaniku, a.s., da im odgovori: „Već su prije mene dolazili poslanici s jasnim dokazima i mudžizama, a dolazili su i s onim što vi spominjete – s kurbanom koji je vatra progutala. Pa ako je istina to što tvrdite, zašto ste onda te poslanike ubijali i poricali ih?" Ovim im je ukazano na njihovu kontradiktornost: ako su zaista slijedili Allahovu zapovijed, zašto su onda ubijali one koji su im donosili upravo ono što su tražili? To dokazuje da su njihove tvrdnje bile lažne i da su oni bili nepravedni prema poslanicima.

Ovaj ajet se odnosi na sve one koji su kroz historiju dolazili s izgovorima i uvjetima kako bi izbjegli vjerovanje, iako su im poslanici donosili jasne dokaze. U ovom konkretnom slučaju, riječ je o jevrejima koji su ubili mnoge vjerovjesnike, poput Jahje i Zekerijje, a.s., iako su im ti vjerovjesnici dolazili s onim što su oni sami tražili.

Pouke iz ajeta:

1. Čovjek ne smije postavljati uvjete Allahu i Njegovim poslanicima koji nisu utemeljeni u vjeri, niti smije odbacivati istinu zbog svojih prohtjeva i tvrdoglavosti.
2. Laž i izmišljanje na račun Allaha je težak grijeh, posebno kada se to čini kako bi se opravdalo odbijanje vjerovanja.
3. Poslanici su uvijek dolazili s jasnim dokazima, a ljudi su ih svejedno odbacivali – to pokazuje da problem nije u nedostatku dokaza, nego u srcima koja ne žele prihvatiti istinu.
4. Iskrenost se dokazuje djelima, a ne riječima; onaj ko tvrdi da slijedi Allahovu zapovijed mora to potvrditi svojim ponašanjem.
5. Ovaj ajet nas uči da budemo pošteni prema sebi i drugima, te da ne tražimo izgovore za odbijanje istine, već da s poniznošću i otvorenim srcem prihvatimo ono što je Allah objavio.