Sura Ed-Duhan — Ajet 29

Značenje riječi:

• "Bekat" – plakati, tugovati.
• "Semâ" – nebo.
• "Munzerîn" – oni kojima je data odgoda, oni koji su ostavljeni da pričekaju.

Tumačenje ajeta:

Kada je faraon i njegov narod zadesila kazna – potapanje u moru – nebo i zemlja nisu za njima plakali niti su tugovali. To je zato što oni nisu bili ljudi koji su na zemlji ostavili trag dobrote, a na nebu djelo pokornosti. Za vjernika koji je činio dobra djela, nebo i zemlja tuguju kada on umre, jer gube onoga koji je na zemlji obavljao ibadet, a na nebu se za njega dizala dobra riječ. Ali faraon i njegovi ljudi nisu zaslužili ni takvu tugu ni takvu počast.

Uz to, oni nisu dobili nikakvu odgodu – nisu bili ostavljeni da se pokaju, niti im je data prilika da se vrate i poprave. Kazna ih je zadesila odmah, bez odlaganja, jer su ustrajali u nevjerstvu i tiraniji sve do posljednjeg trenutka.

Pouke iz ajeta:

• Čovjekova vrijednost kod Allaha nije u njegovoj moći ili bogatstvu, već u njegovoj vjeri i djelima. Faraon je imao svu moć, ali kada je umro, ni nebo ni zemlja nisu za njim plakali, dok vjernici i dobri ljudi ostavljaju trag koji čak i priroda osjeti.
• Kazna za grijeh može doći iznenada, bez odgode, ako čovjek ustraje u zlu i ne pokaje se. Zato je važno žuriti s pokajanjem i dobrim djelima prije nego što bude kasno.
• Ovaj ajet nas uči da je život na ovom svijetu prilika koju treba iskoristiti za ono što će nam koristiti na ahiretu – jer oni koji su zanemarili tu priliku nisu dobili ni trenutak više da se poprave.
• Tuga i žalost za čovjekom nakon smrti nisu samo stvar ljudskih osjećaja, već i znak da je on na Zemlji ostavio dobar trag – a to je najveća počast koju vjernik može dobiti.