Sura El-En'am — Ajet 68

Značenje riječi:

• "El-havd" (الخوض): ulaziti u nešto i baviti se time; ovdje se misli na govor o Allahovim ajetima na ružan način, ismijavanje i osporavanje.
• "Fe a'rid" (فأعرض): okreni se, udalji se i ne ostaj s njima.
• "Junsijenneke" (ينسينك): da te navede da zaboraviš – misli se na šejtanski utjecaj koji čovjeka može omesti.
• "Ez-zikra" (الذكرى): prisjećanje, odnosno kada se sjetiš zabrane i upozorenja.

Tumačenje ajeta:

Kada Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i svaki vjernik koji slijedi njegov put, vidi ljude koji se rugaju Allahovim ajetima – bilo da je riječ o Kur'anu ili o znakovima Allahove moći u stvaranju – i koji o njima govore na ismijavajući način, neka se udalji od njih i neka ne ostaje u njihovom društvu. To udaljavanje traje sve dok ne promijene temu i ne počnu govoriti o nečemu drugom, što nije povezano s ismijavanjem Allahovih riječi.

Zatim dolazi važno upozorenje: ako šejtan navede vjernika da zaboravi ovu zapovijed, pa se nađe u društvu takvih ljudi, pa se zatim sjeti i prisjeti zabrane – dužan je odmah ustati i napustiti to mjesto. Ne smije ostati sjediti s onima koji su sebi dozvolili nepravdu prema Allahovim ajetima, jer njihovo ponašanje predstavlja zulum (nepravdu) prema Allahovoj objavi i prema vlastitim dušama.

Ovaj ajet jasno pokazuje da vjernik ne smije biti prisutan tamo gdje se Allahove riječi ismijavaju, čak i ako je njegovo prisustvo slučajno ili iz zaborava – čim se sjeti, mora se udaljiti.

Pouke iz ajeta:

1. Čuvanje ugleda Allahove objave – vjernik je dužan zaštititi Kur'an od svakog oblika ismijavanja i omalovažavanja, a to zahtijeva i fizičko udaljavanje od takvih skupova.
2. Društvo oblikuje čovjeka – Islam posvećuje veliku pažnju tome s kim se vjernik druži i u kakvom okruženju boravi, jer prisustvo na mjestima grijeha može umanjiti vjeru i dovesti do ravnodušnosti prema Allahovim znakovima.
3. Ljubaznost islama prema ljudima – ova zapovijed ne znači mržnju prema ljudima, već zaštitu vjere i moralnog integriteta. Vjernik se udaljava od grijeha, ali ostaje otvoren za pozivanje ljudi u dobro kada za to bude prilike.
4. Šejtan je stvarni neprijatelj – čovjek nije savršen i može zaboraviti ili biti zaveden, ali Allahova milost je u tome što daje priliku za ispravak. Čim se vjernik sjeti, treba odmah postupiti ispravno i vratiti se na put poslušnosti.
5. Dosljednost u vjeri – pravi vjernik ne pravi kompromise kada su u pitanju Allahove granice. Njegovo ponašanje odražava duboko poštovanje prema Allahu i Njegovoj Knjizi, što je temelj sreće na ovom i na onom svijetu.