Sura El-Džinn — Ajet 4

Značenje riječi:

• Sefīhunā – naš bezumnik, naš lahkomisleni, onaj koji nema razbora; misli se na Iblisa.
• Šatatan – laž, pretjerivanje, govor koji je daleko od istine i pravde; izgovaranje neistine o Allahu.

Tumačenje ajeta:

U ovom ajetu, džini koji su povjerovali u Kur'an prenose svoje svjedočanstvo o stanju u kojem su bili prije nego što su čuli Allahovu objavu. Oni priznaju da je među njima postojao onaj koji je govorio laži o Allahu – a to je Iblis, njihov bezumnik i onaj koji je zaveden. On je o Allahu Uzvišenom izgovarao riječi koje su daleko od istine i pravde, pripisujući Mu ono što ne dolikuje Njegovoj uzvišenoj suštini – poput tvrdnje da ima suprugu i dijete. To je bio govor pun laži, pretjerivanja i nepravde prema Allahu, jer je On čist i uzvišen od svega što Mu ne dolikuje.

Ovim riječima, vjernici među džinima osuđuju ono što je Iblis govorio i jasno se ograđuju od toga, priznajući da su bili u zabludi dok su slijedili njegove laži. Nakon što su čuli Kur'an, shvatili su istinu i uvidjeli koliko je Iblisov govor bio pogrešan i dalek od onoga što Allah zaslužuje.

Pouke iz ajeta:

1. Čuvanje jezika od laži o Allahu – Ovo je najveći grijeh koji čovjek može počiniti, jer laž o Allahu znači pripisivati Mu ono što ne dolikuje Njegovoj uzvišenosti. Vjernik mora biti oprezan i govoriti o Allahu samo ono što je utemeljeno na vjerodostojnom znanju.
2. Priznanje greške i pokajanje – Džini koji su povjerovali nisu se ustručavali priznati svoje ranije stanje i zabludu. Ovo nas uči da je priznanje vlastite greške i okretanje Allahu put spasa i upute.
3. Uzvišenost Allaha od svakog nedostatka – Ajet nas podsjeća da je Allah čist i uzvišen od svega što Mu ne dolikuje, te da je svako pripisivanje mane ili nedostatka Allahu velika nepravda i laž.
4. Snaga Kur'ana u ispravljanju pogrešnih uvjerenja – Džini su čuli Kur'an i odmah su uvidjeli svoju zabludu. Ovo pokazuje da je Kur'an svjetlo koje otklanja tamu neznanja i dovodi čovjeka do istine.
5. Uzimanje ibreta iz prošlih naroda i bića – Slušanje o greškama drugih i njihovim posljedicama treba nas potaknuti da izbjegavamo iste greške i da se čuvamo onoga što vodi u propast.