Sura Et-Tevba — Ajet 114

Značenja riječi:

• Ewwāh (أَوَّاه): Onaj koji je mnogo skrušen, koji se mnogo moli i obraća Allahu, pun poniznosti i strahopoštovanja.
• Halīm (حَلِيم): Blag, strpljiv, onaj koji ne žuri sa kaznom i prašta uvrede.

Tumačenje ajeta:

Allah, dželle šanuhu, ovdje objašnjava razlog zbog kojeg je Ibrahim, alejhisselam, tražio oprost za svog oca. To nije bilo zato što je odobravao njegovo širk (mnogoboštvo), niti zato što je sumnjao u Allahovu mudrost, već isključivo zbog obećanja koje mu je ranije dao. Ibrahim je svom ocu rekao: "Molit ću Gospodara svoga da ti oprosti" – nadajući se da će ga to obećanje približiti vjeri i da će se on pokajati i prihvatiti tevhid. To je bilo njegovo iskreno nastojanje da spasi oca od vatre.

Međutim, kada je Ibrahimu postalo jasno – na osnovu objave i Allahovog znanja – da je njegov otac uporan u nevjerstvu, da je neprijatelj Allaha i da će umrijeti kao kafir, te da nikakvo dozivanje i savjetovanje neće promijeniti njegovo srce, on se odrekao njega i prestao moliti za njegov oprost. To je bilo nakon što je Allah jasno zabranio traženje oprosta za mušrike, i nakon što je Ibrahimu objavljeno da njegov otac neće vjerovati.

Zatim Allah hvali Svog halila (prijatelja), spominjući njegove uzvišene osobine: Ibrahim je bio čovjek koji se mnogo obraćao Allahu, sa skrušenim srcem, pun poniznosti u dovi, a istovremeno izuzetno blag i praštajući prema ljudima, strpljiv na njihovim greškama i uvredama. Njegovo traženje oprosta za oca bilo je izraz te njegove blagosti i milosrđa, a ne znak odobravanja nevjerstva.

Pouke iz ajeta:

1. Iskrena ljubav prema rodbini ne smije nadjačati ljubav prema Allahu. Ibrahim je volio svog oca, ali kada je postalo jasno da je on Allahov neprijatelj, odrekao ga se. To nas uči da vjera ima prednost nad svim drugim vezama.
2. Traženje oprosta za nevjernike nije dozvoljeno, jer to ne koristi ni onima koji su umrli u nevjerstvu, niti je to u skladu sa Allahovom voljom. Milosrđe prema ljudima ima svoje granice – ono ne smije preći u odobravanje grijeha.
3. Nada u uputu drugih je pohvalna, ali ne smijemo biti tvrdoglavi u tome kada Allah jasno pokaže da neko neće prihvatiti istinu. Ibrahim je dao sve od sebe, a onda se povinovao Allahovoj odluci.
4. Lijepi moral i blagost su osobine vjerovnika. Ibrahim je bio blag i praštajući, ali je istovremeno bio odlučan u istini. To je savršen spoj – mekoća u ophođenju i čvrstina u vjeri.
5. Dova za druge je čin milosrđa, ali mora biti u skladu sa šerijatom. Kada Allah zabrani nešto, vjernik se odmah povinuje, bez obzira na lične osjećaje.
6. Ibrahimov primjer nas uči da je istinska ljubav prema Allahu iznad svega – čak i iznad ljubavi prema roditeljima kada su oni u suprotnosti sa Allahovim putem. To je najviši stepen vjere kojem trebamo težiti.